Suđenje Robertu Žaji za smrt sestara Filipović: 'Nisam kriv, apsolutno nemam veze s tim'

- Robi je moj mlađi brat s kojim sam jako vezana. U vrijeme kada mi je majka javila da je uhićen i ide na ispitivanje, već sam živjela u Zadru. Bila sam jako uznemirena, sve me to jako pogodilo, to je nešto o čemu nisam imala saznanja. Odmah sam otišla u Rijeku da budem s roditeljima jer je i njima sve to bilo strašno, šokiralo nas je da je on povezan s tim. Nisam mogla vjerovati da on, tako miran, staložen i povučen ima veze s tako tragičnim događajem. Redovno sam ga obilazila u istražnom zatvoru i pri prvoj posjeti sam ga pitala je li učinio to što mu se stavlja na teret i on je rekao da nije. Isto sam ga pitala i pri izlasku iz zatvora kada je ponovo zanijekao krivicu. U obitelji smo pričali o svemu i mama mi je također rekla da ga je pitala o nesreći i da joj je rekao da nije kriv - kazala je sestra Roberta Žaje u nasatvku suđenja na Županijskom sudu u Rijeci gdje mu se sudi za izazivanje prometne nesreće u kojoj su davne 2006. tragično poginule sestre Višnja i Gordana Filipović.

Na upit odvjetnika da objasni kako u spisu postoje podaci da je Žaja imao psiholoških problema zbog kojih je svojedobno bio kod psihijatra, tj. o kakvim se problemima radilo, Žajina sestra objasnila je kako oni datiraju iz davne '91. godine kada je počeo Domovinski rat.

SUĐENJE ROBERTU ŽAJI Potresno svjedočanstvo majke sestara Filipović: Kako ih može pregaziti i ne trepnuti, kako?!

- Moj brat je pri izlasku iz tadašnje JNA, neposredno prije rata, pozvan u gardu. Tada je bio mlad dečko, pun perspektive, odličan nogometaš koji je trenirao za NK Rijeku, dečko koji je zračio optimizmom, svi su ga voljeli. Nakon što je otišao na ratište u Gospić zadesile su ga nesretne okolnosti - zgradu u kojoj je spavao pogodila je granata pri čemu je poginulo nekoliko njegovih suboraca. To ga je jako pogodilo, doživio je strašan stres i nakon toga nikad više nije bio isti. Povukao se, bio je tih, samozatajan, bilo je očigledno da ga je sve to jako mučilo. Mi smo ga nagovarali da ide na kolektivno liječenje organizirao za branitelje, no on nije bio svjestan da ima problem. Tek nekoliko godina kasnije pristao je otići kod psihijatra, koji mu je pripisao lijekove, mislim da se radilo o PTSP-u. Uzimao ih je neko vrijeme, no onda je rekao da ne vidi nikakve promjene i prestao ih je piti. Potom je polako doalazio sebi, radio je, ali više nikad nije bio onaj isti bezbrižni dečko koji je otišao u rat - kazala je Žajina sestra.

Naime, ovim njenim iskazom pojašenjeno je kako su Žajini psihološki problemi datirani mnogo prije same prometne nesreće 2006. godine, te nisu izričito povezani s tragedijom, kako je to aludiralo tužiteljstvo.

Nakon njenog svjedočenja Žaja je kratko iznio svoju obranu, odgovarajući samo na pitanja svojih odvjetnika.

- Nisam kriv. Apsolutno nemam nikakave veze s nesrećom. To što su neki pričali da sam im priznao djelo je obična neistina - kratko je kazao Žaja osvrčući se na iskaze dvojice bivših cimera u zatvoru, koji su svjedočili pa porekli da im je Žaja priznao djelo.

Jedan od njih, priznao je kasnije, da je lagao iz osobne koristi. Budući da dvoje svjedoka, koji su tvrdili da znaju tko je počinitelj, ni danas nisu pristupili suđenju, njihovi raniji iskazi pročitani su. Riječ je o riječkoj poduzetnici koja je izjavila kako joj je jedan riječki odvjtnik svojedobno rekao da je krivac sin poznato riječkog tajkuna, te da je to javna tajna o kojoj bruji cijeli grad.

Ista je tu informaciju prenijela roditeljima Filipović, koji su od navedenog odvjetnika zatražili pomoć. Iako se nije želio ili mogao baviti slučajem, on im je dogovorio sastanak s MUP-om u Zagrebu, nakon čega im se više nije javljao niti ih želio primiti u svom uredu. On je pak u svojoj izjavi negirao da im je ikada spomenuo ime navodnog krivca kao i da je s poduzetnicom ikad pričao o tome. Uslijedile su završne riječi stranki.

Optužba, tj. zamjenica ŽDO-a rekla je kako je neosporno dokazano da je Žaja bio vozač Clia koji je skrivio nesreću, a to je, tvrdi, između ostalog razvidno iz izjava svjedoka, ali i Žajine prve izjave u policiji kada je "navodno priznao djelo, doduše, bez prisustva odvjetnika". Sutkinja je na tu izjavu dala opasku, izdvojivši je iz spisa te ističući da se takva izjava, bez prisustva odvjetnika, ne može koristiti u postupku.

15 GODINA ČEKAJU PRAVDU Žajin cimer na suđenju za smrt sestara Filipović: Nije pričao o nesreći i nije nam priznao djelo

Naime, tijekom postupka bilo je sporno što se Žaju prvotno ispitivalo bez odvjetnika kao i što je pretres njegove kuće također učinjen bez prisustva istih.

Obrana je potom obrazložila razloge zbog kojih smatra da je cijeli postupak vođen netemeljito i protivno svim pravima optuženika te da se cijeli slučaj vodio na osnovu indicija i "dokaza" tipa - tko je što čuo i rekao.

- Obrana izražava pijetet prema obitelji Filipović, neosporan je događaj u kojem su nažalost izgubljena dva mlada života, ali je sporno da li je Robert Žaja krivac. Činjenica je da konkretnih dokaza u ovom slučaju nema. Nije dokazano da je automobil koji je spominje vozilo koje je učestvovalo u nesreći, a mnoge izjave svjedoka su temeljene na tome tko je što čuo od koga. Mnogo je polemika oko ovog slučaja. Podsjetit ću da je do podizanja otužbe došlo zbog velikog pritiska brojnih medija te javnog pogovora preko društvenih mreža putem raznih "pokreta otpora", koji su često, jasno i glasno postavljali pitanje zašto sustav 10 godina ne može pronaći počinitelja. I tada se radi alibi potez i locira navodnog počinitelja, a do kuda je dosezala bahatost državnih tijela bilo je vidljivo iz javnih nastupa tadašnjeg ministra, koji je nastupao čisto politički i opetovano medisjki iznosio stav "mi smo riješili predmet Žaja". Prava obrane sustavno su kršena pri čemu se događa i najraritetnija stavka u postojanju ODORI, gdje se kao nezakoniti odvajaju više od 200 dokaznih prijedloga ispisanih na 29 stranica. U ovom postupku od samog početka donesen je zaključak, a potom se svim silama taj zaključak pokušavao opravdati. U konačnici nema konkretnih dokaza ni indicija - između ostalog zaključila je obrana.

Ušao u krivi smjer i udario u njih

Podsjetimo, nesreća koja je zavila obitelj Filipović u crno dogodila se sredinom prosinca davne 2006. godine. Žaja, kojeg se sumnjiči za izazivanje nesreće, upravljao je Renault Cliom kada je kod ulaza na benzinsku postaju Cernik svjesno ušao u suprotni smjer. Na autocesti A6 oduzeo je prednost Toyoti Yaris kojom je upravljala tada 22-godišnja Višnja. Pokušavajući izbjeći frontalni sudar, djevojka je naglo skrenula udesno, zbog čega se automobil nekoliko puta prevrnuo pri čemu je iz njega ispala sestra Gordana. Višnja je preminula na mjestu, a njena sestra koji sat kasnije u riječkoj bolnici. Dečki koji su s njima tu noć putovali u Zagreb, srećom su preživjeli. Vozač Clija, bez zaustavljanja, nastavio je vožnju.

Uhićen nakon 10 godina

Optuženi Žaja uhićen je 10 godina kasnije, na samu godišnjicu njihove pogibije. Sve te godine, roditelji Filipović obijali su mnoga vrata raznih institucija pokušavajući doznati istinu, tj. krivca za nesreću u kojoj su preko noći ostali bez voljenih kćeri. Oko njihove smrti godinama su se prele razne priče, uključujući i onu da je policija odradila loš početni očevid i zataškala nesreću koju je skrivio sin tajkuna. Ta priča aktualizirala se 2012. godine, kada se u slučaj umiješala i SOA, koja je dosje o nesreći odnijela u Zagreb. Rezultata nije dala ni novčana nagrada od 50 tisuća kuna, koju je 2015. godine raspisao MUP. Konačno, u svibnju 2016., istraga pokrenuta po nalogu bivšeg ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića, rezultirala je Žajinim uhićenjem samo pet mjeseci nakon što su se i njemu nesretni roditelji obratili za pomoć.