Sultan 21. stoljeća: Erdogana narod podržava i obožava...

Tayyip Erdoğan, najpopularniji je i najkarizmatičniji čelnik svoje zemlje od doba oca moderne Turske Mustafe Kemala Ataturka. Njegova islamsko-konzervativna stranka AKP na jučerašnjim parlamentarnim izborima  trijumfalno je pobijedila osvojivši apsolutnu većinu. Odnosno ova stranka islamističkih korijena od osnutka 2001. nijednom nije izgubila na izborima.

Erdoğanovi pristalice, konzervativni vjernici, njegovu pobjedu smatraju krunskim postignućem njegova nastojanja da se Turska preoblikuje i da oslabi utjecaj sekularne elite. Naime,  Erdoğanova vanjska politika počiva na neoosmanizmu, prema kojemu Turska treba zadržati ili ojačati svoju prisutnost u zemljama bivšeg Osmanskog Carstva. Otkad on vodi Tursku bilo kao premijer ili predsjednik zemlja je učvrstila svoj položaj regionalne sile s globalnim ambicijama.

Veliki gazda Turske

Za religioznu i konzervativnu većinu Erdoğan je čelnik koji je omogućio desetljeće snažnog turskog gospodarskog rasta i političku stabilnost, no za protivnike on je "diktator" koji je svoje pravo lice pokazao tijekom masovnih antivladinih prosvjeda u lipnju 2013. a  tvrde da je i lopov umiješan u korupcijski skandal. Naime, te 2013.  policija se brutalno bila okomila na prosvjednike gađajući ih suzavcima i vodenim topovima, pri čemu je preko stotinu ljudi ranjeno a dvoje ih je i poginulo. Erdogan je prosvjednike nazivao pljačkašima, političkim gubitnicima i ekstremnim skupinama.

Reuters

- U Turskoj i dalje postoji polarizacija u narodu, pobornici sekularne ideje i islamističke ideje. No zašto je religiozni Erdoğan uspio? Islamizam se bazira na socijalnoj pravdi, a Turska je za njegove vladavine postala gospodarski jaka tako da su svi obećani socijalni programi i ostvareni. Prigrlio je i mnogobrojne nacionalističke stranke, zatim tu je borba protiv Kurda, tvrdokorni stav prema Siriji. Ljudi su zadovoljni AKP-om jer je osigurala socijalni mir, jer napreduje ekonomija, gradi se veliko trgovačko carstvo na području bivšeg islamskog carstva. Ne svi, ali očito većina jest - kaže nam politolog i stručnjak za Bliski istok Vedran Obućina

On ističe kako sama srž potpore  Erdoğanu i njegovoj islamističkoj stranci je unutrašnjost Turske, Anadolija.

- Većina Turske je u malim gradovima i selima. On je njima pomogao od početka i tamo je velika potpora tom tipu politike. Ipak je Turska muslimanska zemlja i islamski identitet je vrlo jak. Ako Erdoğan sad uspije dobiti dvotrećinsku većinu u parlamentu on će definitivno izmijeniti Ustav i uvesti predsjednički sustav. Tad će biti nešto kao Putin. Želi mijenjati Ustav jer želi moć odnosno želi prenijeti sve izvršne ovlasti na predsjednika. Tako da  usporedno sa gospodarskim rastom i socijalnim mirom doći će do smanjivanja političkih sloboda te do stvaranja autoritarnog oblika vladavine. No, taj trend je trenutno u svijetu u porastu i Erdoğan je dio toga. I unatoč velikom  broju protivnika takve politike, vrlo je moguće da će se upravo to dogoditi u Turskoj - naglašava Obućina.

Reuters

Tijekom političke karijere ovaj moćni turski predsjednik stekao je kontroverzan  status jer iako je Turska otkad je on na vlasti postigla velik gospodarski uspon, Erdoğana mnogi optužuju za korumpiranost i autoritarni način vladanja.

Njegujući sliku snažnog čovjeka koji dijeli brige prosječnog turskog građanina, Erdoğan, koji je potekao iz skromne istanbulske četvrti, polako se uspinjao stepenicama vlasti. Obrazovan u vjerskoj gimnaziji, neko je vrijeme bio ulični prodavač i maštao o karijeri nogometaša, a zatim ušao u politiku i islamistički pokret. Diplomirao je na fakultetu za menadžment . Otac je četvero djece. Od 1994. do 1998. godine bio je gradonačelnik Istanbula, a od 2003. do 2014. godine turski premijer. 

Reuters

Turska je pak u 21. stoljeću postala znatnom silom, osobito u gospodarskom smislu. Stanovništvo joj se približava brojci od 80 milijuna, a svake godine raste za više od jednog milijuna. Uskoro će brojem stanovnika nadmašiti Njemačku i tako postati najmnogoljudnijom državom s teritorijem u Europi, izuzevši Rusku Federaciju.  A do 2050. godine stanovništvo Turske moglo bi doseći brojku od 100 milijuna.

Velebna palača ' sultana' Erdoğana

Osobito je kontroverzno bilo Erdoğanovo građenje nove velebne predsjedničke palače u Ankari, glavnom gradu Turske. Naime, ta je palača koštala oko 600 milijuna dolara, a izgrađena je u  arhitektonskom stilu inspiriranom prvom turskom dinastijom koja je vladala Malom Azijom od 11. do 13. st. Nalazi se u zaštićenom šumskom predjelu, na znamenitoj Atatürkovoj farmi što je izazvalo brojne proteste. Palača površine 200.000 četvornih metara, ima navodno preko 1000 soba. Erdoğan je u njoj priredio i svojevrsnu predstavu s ljudima obučenim u vojničku odjeću iz doba Osmanskog Carstva.

Ne priznaje genocid u Armeniji i Papi "čita bukvice"

Turci su prije točno 100 godina uhitili stotine tisuća armenskih uglednika pod optužbom za nacionalizam te ih strijeljali. Mučili su ih, izrabljivali, silovali, izgladnjivali. Mnoge Armence su protjerali iz zemlje i oduzeli im imovinu. Većina Armenaca u dijaspori svoju su zemlju napustili upravo zbog tog 'Velikog zločina'. Istrebljenje Armenaca, njih 1,5 milijuna prvi je takav moderan zločin, a riječ genocid skovao je Raphael Lemkin dirnut upravo žrtvama u Armeniji.

Reuters

Nasljednica Osmanskog Carstva, Turska ne priznaje genocid te tvrdi da je ta riječ 'prejaka' za opisivanje onog što se dogodilo. A ne voli ni da drugi to spominju pa su ove godine u travnju kad se obilježavala godišnjica genocida povukli svoje veleposlanike iz zemalja koje su to javno učinile.

Kako je i papa Franjo rekao da su Armenci bili žrtve prvog genocida počinjenog u 20. stoljeću, Turska je povukla  svog veleposlanika iz Vatikana na konzultacije, a Erdoğan upozorio je Papu da ne radi više takve greške.