Svaki dan s bolesnom kćeri u rukama prijeđe 180 stepenica

Monika Hajdin (13) iz Varaždina zbog bolesti je prikovana za invalidska kolica. Da bi otišla u školu ili k liječniku, potpuno ovisi o majci, koja je pritom nosi niz 90 stepenica jer žive u zgradi bez dizala. S povratkom doma prijeđu minimalno 180 stepenica u danu.

- Strah me kad me mama nosi gore i dolje po stepenicama svaki dan. Jednom smo i pale, ali me mama uspjela zaštititi da se jako ne udarim - ispričala je djevojčica koja boluje od skolioze i spinalne mišićne atrofije. 

Mama Dubravka (35) zbog škole je svaki radni dan nosi stepenicama.

Pratnja im je baka Vesna (61), koja za njima ide s Monikinom jaknom, kolicima i školskom torbom. Ponekad takvu proceduru moraju ponoviti i do četiri puta dnevno, ako idu liječniku.

- Ne mogu je više nositi. Sada već ima više od 30 kila, a kad je umorna i kad se opusti, onda je još i teža - kaže premorena Dubravka. Ne pomažu ni pauze za odmor, koje su sve češće dok se spuštaju s četvrtoga kata zgrade. Baka Vesna strahuje od najgoreg.

- Već su dva puta pale. Jednom je Monika slomila koljeno i dva mjeseca je imala longetu. Ima i šipku u kralježnici, a ako to pukne, njen život je gotov - suznim očima jedva govori Vesna.

Osim što je svakodnevno nosi na četvrti kat, Dubravka Moniku mora njegovati 24 sata dnevno.

- Pomažem joj u kupaonici, noću je po tri ili četiri puta okrećem jer ne može sama. U školi pišem umjesto nje natuknice kad se ona umori. Ko starica sam s 35 godina. Dok sam bila mlađa, mogla sam sve, a sada... - tužno govori Dubravka. Sve teže kćer diže i nosi. Pate joj leđa, vrat i križa, a ni noge joj više ne mogu nositi takav teret. No za svoju Moniku učinit će sve ponovno. I tako svaki dan.

- Probala sam zamijeniti stan za neki u prizemlju ili u zgradi koja ima dizalo, ali to je nemoguće. Prodale bi ovaj stan, ali za taj novac možemo dobiti samo puno manji i u lošijem stanju - govori Vesna. Grad je obitelji ponudio da privremeno živi u stanu u mjestu izvan Varaždina. No morale su odbiti jer nemaju prijevoz do Varaždina. One trebaju dizalo...

Gradnja lifta za djevojčicu stoji 300.000 kuna, a imaju tek 4600...

Monikina učiteljica Marija Koren pokrenula je akciju prikupljanja novca. Nadaju se da će skupiti dovoljno da se za djevojčicu ugradi dizalo u zgradi. Monika bi to silno željela. Njezina mama Dubravka se više ne bi mučila noseći je, a djevojčica bi manje vremena provodila u stanu i mogla bi se češće igrati u parku.

- Bilo bi nam puno lakše da imamo lift. Mogla bih češće izaći i više bih se družila s prijateljima - kaže Monika, koja na jesen kreće u 5. razred osnovne škole.

I ranije je bilo humanitarnih akcija za Moniku. No oko 15.000 kuna koje je obitelj dobila bilo je dovoljno tek za to da do kraja otplate kredit za stan u kojem žive. Na računu je ostalo još 4600 kuna, a za dizalo im, prema procjenama majstora, treba oko 300.000 kuna. Za Moniku bi izgradili dizalo s vanjske strane zgrade i to bi ih spasilo.

Bolest su joj otkrili dok je bila beba. Imala je tek devet mjeseci.

- Nakon prvih cijepljenja ona je samo stala. Više se nije mogla okretati kao ostale zdrave bebe - prisjeća se baka. Odmah su požurili liječnicima. Prvo su otišli u bolnicu u Varaždinu. No poslali su ih na zagrebačko Rebro na dodatne pretrage.

- Utvrdili su spinalnu mišićnu atrofiju tip 2. Zbog bolesti joj se počela kriviti kralježnica, pa je s pet godina bila na operaciji kuka, a sa sedam su joj prvi put ugradili metalnu šipku u kralježnicu - prisjeća se Dubravka. No to nije kraj za Moniku. U lipnju je čekaju dodatni pregledi. Snimanje kostiju jer se liječnici boje osteoporoze, a ako sve prođe u redu, morat će ponovno na operaciju nadogradnje šipke.

- To smo planirali obaviti tijekom školskih praznika da ne moram izostati iz škole i nadoknađivati matematiku, glazbeni, hrvatski, da ne trebam brinuti o zaostaloj zadaći koju moram napraviti - ispričala je hrabra djevojčica Monika.

Ako želite pomoći Dubravki da više ne riskira život bolesne kćeri noseći je svakodnevno niz četiri kata zgrade, novac možete uplatiti na žiro račun otvoren na ime Dubravke Hajdin (Hrvatska poštanska banka) 2390001 - 3199927530.