'Sve bi bolnice radile i popodne, ali za to bi ljude trebalo platiti'

Ravnatelji bolnica pojašnjavaju zbog čega vlada kaos u hrvatskom zdravstvu. Tvrde da nemaju ljudi za drugu smjenu, a da liječnici koji rade ujutro ne smiju raditi prekovremeno...

- Cilj kojeg se trebamo držati je socijalno i solidarno zdravstvo u kojem svi imaju pravo na zdravstvenu uslugu – kaže prof. dr. Danko Velimir Vrdoljak, predstojnik zagrebačke Klinike za tumore, naglašavajući kako mi nemamo niti smijemo imati američki model zdravstva.

PLATI, ILI UMRI... Surova stvarnost: Zdravstvo je samo za bogate i one s vezama

Financije nisu jedino čime se treba baviti, smatra prof. dr. Vrdoljak, nego svakako organizacijom i prilagodbom zdravstvenog sustava Zakonu o radu. Drugim riječima, bolnice sad ne rade poslijepodne jer doktori ne smiju raditi prekovremeno.

- Sve bi bolnice sigurno bile za poslijepodnevni rad. Ljude bi trebalo za to platiti, a smanjile bi se liste čekanja. Istodobno, zašto ne omogućiti pacijentu koji to želi i može da bolnici plati za, primjerice, magnetnu rezonanciju ako je želi obaviti odmah sljedeći dan u popodnevnim satima?! Bolnice naprosto moraju početi zarađivati. Drugi način je i zdravstveni turizam, koji još nismo dovoljno razvili i cijene usluga su nam suviše niske – tumači predstojnik Klinike za tumore.

Kroz primjer onkologije prof. dr. Vrdoljak tumači da bi se određenim zdravstvenim stanjima trebali baviti samo specijalizirani centri, u kojima postoji multidisciplinarni pristup. Zapravo, smatra da bi se onkološki pacijenti trebali liječiti samo u kliničkim bolnicama jer je to dugoročno jeftinije, a podiže preživljavanje pacijenata za 20 posto.

Pratiti tko koliko radi

Takav se pristup može primijeniti na svim poljima.

- Onaj tko operira rak debelog crijeva šest puta godišnje bolje da ga ni ne operira. Od Karlovca do Splita imate šest urologija i sve su poluprazne. Koncentrirati određena liječenja u specijalizirane centre i učiniti ta liječenja pristupačnim svima u Hrvatskoj najučinkovitiji je i najisplativiji način – kaže prof. dr. Vrdoljak dodajući da bi također trebalo motivirati centre izvrsnosti, liječnike i sestre koji rade više od drugih, pratiti radni učinak svih zaposlenih u zdravstvu te ostaviti u prošlosti način funkcioniranja po kojem je 65.000 zaposlenih u zdravstvu fiksni trošak, bez obzira na to koliko tko doista i radi.

Treba nam revizija programa za specijalizacije

- Dvije ključne stvari kojima se treba pozabaviti su kadrovska problematika i poslovanje bolnica - smatra ravnateljica OB-a Pula, doc. dr. Irena Hrstić. Za odljev liječnika iz države o kojemu se stalno govori nitko nije kriv, smatra doc. dr. Hrstić te kaže da su ljudi nakon ulaska Hrvatske u EU naprosto krenuli na druga tržišta vođeni željom za kvalitetnijim životom.

- Ono što možemo i trebamo ovdje napraviti je revizija programa specijalizacija. Nije dobro da se specijalistički program koji traje 60 mjeseci provodi na način da specijalizanti provode jednu trećinu tog vremena u bolnici iz koje dolaze, a ostatak vremena u KBC-ima. Trebali bi barem polovinu vremena provesti u bolnici koja je u rangu ispod KBC-a, a tako bi se zadržalo više specijalista u manjim bolnicama – tumači doc. dr. Hrstić dodajući da u tom smislu bolnice trebaju kategorizaciju te najpoštenijim smatra nizozemski model, u kojem se sve specijalizacije raspisuju na državnoj razini, odrađuju se i u općim i u kliničkim bolnicama, a formirani specijalist potom dolazi na tržište i bolnice se za njega bore.

BOLESNO ZDRAVSTVO Od ministra do ministra dug je rastao, a Nakić je bio rekorder

Ravnateljica pulske bolnice smatra i da bi trebalo valorizirati rad medicinskih djelatnika tako da ljudi imaju zadovoljavajuću plaću i da ne moraju tražiti druge izvore zarade. Boljom organizacijom bilo bi manje potreba za prekovremenim satima, a ujedno bi se kvalitetnije radilo.

Liječnike treba rasteretiti

Sad liječnici istodobno rade u ambulanti, dežuraju i primaju hitne pacijente te troše suviše vremena na bazične slučajeve, čime automatski manje rade ono za što su specijalizirani – kaže doc. dr. Irena Hrstić.

Što se financiranja bolnica tiče, ravnateljica je mišljenja da bolnice trebaju dobivati novac po učinjenoj usluzi i da bi time svi ravnatelji bili najzadovoljniji. Istodobno, kaže, uz to bi morala ići kontrola kvalitete rada, a mjerila za posao trebala bi biti prema potrebama stanovnika.

- Treba se prilagoditi vremenu u kojem živimo. Napreduju i medicina i lijekovi. Zato i sustav mora biti dinamičan i prilagodljiv na promjene – zaključuje doc. dr. Hrstić.