Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
U napadu na Zagreb, koji je kao odmazdu za Bljesak naredio Milan Martić, poginulo je sedmero ljudi, ozlijeđeno ih je 181. Zločinac se poslije time hvalio a kasnije je osuđen na 35 godina zatvora
Mnogi građani iznenadili su se kad se 2. svibnja 1995. godine u 11.05 sati centrom Zagreba prolomili prasak i snažne eksplozije. Po Strossmayerovu trgu, Petrinjskoj, Matičinoj, Draškovićevoj i Vlaškoj ulici rasule su se rakete zemlja - zemlja iz raketnog sustava poznatog pod nazivom Orkan. U 10.23 sati nekoliko je projektila ispaljeno na zagrebačko gradsko središte u Šoštarićevu ulicu, u blizini križanja Vlaške i Draškovićeve ulice.
Zagrepčani će dugo pamtiti kako su tog dana ispred Prve policijske postaje na Strossmayerovu trgu gorjeli automobili. Sirene vatrogasnih vozila i vozila Hitne pomoći parale su im uši.
Napad je ponovljen i sutradan, 3. svibnja 1995. Projektili su tada pali i na Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, Dom umirovljenika 'Centar', Akademiju dramskih umjetnosti te na dvoranu Hrvatskoga narodnog kazališta u kojoj su vježbali baletani, među kojima je bilo i nekoliko stranaca. Ranjeno je 17 baletnih umjetnika, a ispred Akademije je poginuo student 1. godine filmske režije Luka Skračić. Osobito su opasni bili mnogobrojni neeksplodirani 'zvončići', njih oko 500, koje je deaktivirala policija, pri čemu je jedan policajac poginuo. To je bila odmazda pobunjenih Srba za vojni poraz u akciji Bljesak. U raketiranju Zagreba kasetnim bombama koje je naredio Mile Martić poginulo je sedmero ljudi, ozlijeđeno ih je 181, oštećeno je 277 automobila.
Fotoreporter Mišo Lišanin među prvima je tog dana stigao na mjesto pada raketa.
- Bio sam u Jurišićevoj. Čuo sam pucnjavu, te otrčao do Draškovićeve gdje je stajao tramvaj. Još se sve dimilo. U Vlaškoj sam ugledao mrtvu ženu. Tamo je nastala fotografija koju su kasnije objavili mnogi strani mediji - prisjeća se Lišanin.
Idućeg dana, 3. svibnja, u 12.10 sati neprijatelj je ponovno bio nemilosrdan. Rakete su se otvorile iznad Mažuranićeva trga, Hrvatskog narodnoga kazališta i Dječje bolnice u Klaićevoj ulici.
- Nakon što je eksplodirao zaustavio sam Hitnu pomoć i pitao ih mogu li s njima. Dok smo se vozili dobili su dojavu da je palo oko HNK pa sam slikao i taj napad - opisuje Lišanin.
Prvi dan raketiranja Zagreba dok je živ neće zaboraviti ni Branko Lazarević, u to vrijeme šef odjela za očevide. Upravo je on radio uviđaj na Zrinjevcu, a pet operativaca izveo je bez odobrenja nadređenih.
- Naredba je bila da čekamo da pirotehničari odrade svoje, no ja sam pet operativaca na svoju ruku odveo na Zrinjevac. Ispred policijske stanice na Strossmayerovu trgu gorjelo je osam automobila, ozlijeđeni su jaukali, a Hitna pomoć vozila ih je po bolnicama. Vladala je opća zbrka - ispričao nam je Lazarević.
Lazarević je sve to objedinio u jedan spis. Taj spis pisao je 40 dana, nakupilo se tu oko 800 stranica teksta. Tih dana svi hrvatski, a i svjetski mediji, prenijeli su vijest kako se Mile Martić, tad visokopozicionirani dužnosnik takozvane Republike Srpske Krajine, pohvalio kako je raketirao Zagreb kao odmazdu za hrvatsku akciju Bljesak. Haškim istražiteljima to je bilo dovoljno da protiv njega pokrenu postupak. Lazarević je u lipnju 2006. godine u Den Haagu svjedočio u postupku koji se pred Haškim sudom vodio protiv Mile Martića. Martića su kasnije osudili na 35 godina zatvora.
24sata © 2026
