'Sve po zakonu' je Nikoll (2) platila životom, tko će za taj 'zakon' onda odgovarati?

Zadnji kontakt i razgovor s pokojnom Nikoll (2) i njezinom majkom dan prije tragičnog događaja obavile su dvije psihologinje Centra za socijalnu skrb Nova Gradiška (ovlaštena socijalna radnica je bila u izolaciji jer je bila pozitivna na COVID 19).  

ČEKA SE NALAZ O SMRTI NIKOLL Radnici centara za socijalnu skrb: 'Zakon je loš. On štiti roditelje, a trebao bi dječicu'

Piše to između ostalog u nalazu Komore socijalnih radnika koji se čekao od početka tjedna.

Prije dva dana 24sata su već objavila neslužbene rezultate nalaze, koji su sad i potvrđeni.

Hrvatska psihološka komora i Komora socijalnih radnika zaključile su da nije bilo propusta u radu socijalne radnice u slučaju malene Nikoll (2) koja je preminula nakon šaketanja majke.

Od te tragedije pa do danas javnost je kivna na socijalne radnike osobito nakon izjave resornog ministra Josipa Aladrovića.

- Iz upravnog nalaza može se vidjeti propust u postupanju od strane ravnatelja (Centra za socijalnu skrb u Novoj Gradiški). Mi smo kao institucija tu reagirali represivno u smislu razrješenja. Ono što ostaje još da vidimo su stručni nalazi Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske psihološke komore - rekao je Aladrović.

NISU NAŠLI NIJEDNU GREŠKU Nalaz Komore o slučaju malene Nikoll: 'Socijalna radnica je postupala stručno i odgovorno'

Nakon toga je u ured primio i građanske inicijative koje su oštro kritizirale rad sustava odnosno socijalnih radnika.

Ravnatelj Centra za socijalnu skrb Nova Gradiška Branko Medunić bio je odmah smijenjen.

Danas struka službeno kaže - nije bilo propusta.

Nikoll više nema.

CENTAR O PRETUČENOJ CURICI: 'Djelatnica je na curici vidjela kožnu bolest, nije skidala dijete pa da vidi eventualne ozljede'

Ubila ju je vlastita majka koja ju je sama prije tragedije vodila u Centra (što potvrđuje i nalaz) jer se nije znala s njome nositi. Prema našim informacijama nakon povratak malene roditeljima, koji su za nju bili stranci, dijete je često plakalo, kako bi struka rekla, bilo teško odgojivo. Ne treba biti psiholog da bi vam bilo jasno kako dijete koje u dvije godine svoga postojanja, roditelje je možda vidjelo pet puta, a jedino koga je poznavala bili su njezini udomitelji.

Nije znala zbog čega njih više nema, tko ju je i zašto dao ljudima s još dvoje djece koje uopće ne pozna.

Odbijanjem, plačem, ljutnjom i tugom pokazivala je da želi kući, onoj koju je jedino poznavala. 

VIDEO: SHRVANI UDOMITELJI DJEVOJČICE 'Kao da je čekala da se oprosti s nama, nije htjela otići s ovog svijeta sve dok ne čuje naš glas'

Majka koja se s takvim ponašanjem djeteta nije znala nositi, tražila je pomoć u Centru za socijalnu skrb.

Nalaz Komore kaže da ju je i dobila:

“Analizom dokumentacije i razgovora s ovlaštenom socijalnom radnicom, te razgovora s voditeljicom mjere stručne pomoći i potpore prof. psihologije i ravnateljem Centra za socijalnu skrb uočena je snažna usmjerenost stručnjaka Centra na poboljšanje odnosa među roditeljima, kako bi se smanjili rizici za uspješan psihofizički razvoj njihove maloljetne djece i stvorili potrebni uvjeti za povratak djeteta iz udomiteljske u biološku obitelj...”

No umjesto napretka na kojem su radili, Nikoll počiva u malom bijelom lijesu. Krivac se zna.

To je majka koja joj je šakama presudila. Drugih nema, kaže struka, jer se radilo sve po zakonu.

Upravo je u ‘zakonu’ i problem. Socijalne radnike koji rade s ljudima na terenu i koji na kraju budu prozivani zbog tragedija, nitko ništa ne pita niti sluša.

Oni se svi slažu u jednom i kažu: “Zakon je loš, on štiti roditelje, a trebao bi štititi djecu!”

- Evo, pogledajte članak 158. Obiteljskog zakona. Kaže da se na godinu dana može izreći mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i da se ona može produljiti maksimalno za još godinu dana. U konkretnom slučaju malene Nikoll, ta je mjera maksimalno iskorištena. Dakle, dijete se moralo vratiti roditeljima. Za izricanje teže mjere ‘lišenje prava na roditeljsku skrb’ nije bilo elemenata po tom istom zakonu jer su roditelji popravili svoje životne uvjete: otac se zaposlio, riješili su si dom, dobili su još dvoje djece i slično. Da ih je unatoč tome socijalna radnica lišila roditeljskih prava, oni bi je tužili i dobili spor. I dijete bi opet došlo k njima. Dakle problem je jer socijalni radnici rade po zakonu, a istovremeno smatraju da je potpuno krivo postavljen - pojasnila nam je socijalna radnica.

Za 24sata socijalni radnici opisivali su što sve doživljavaju na terenu, kada uživo sjedaju s korisnicima, a da pri tome nemaju niti iskaznicu niti značku kojom bi dokazali tko su i da su službene osobe.

- Nikada neću zaboraviti obitelj u kojoj je otac ubio prvi ženu, a s drugom osnovao novu poveću obitelj. Mene su poslali da ih nadzirem. Jeza me prolazila dok sam ondje sjedila. Možete zamisliti kada je mene bilo strah, a kako je tek njima koji s tom osobom žive. Nakon razgovora, izašao je za mnom i samo mi rekao: “Znam koji auto voziš, registracija ti je...”

Prijavila sam prijetnju no tada nismo imali ni status službene osobe pa je sve palo u zaborav - ispričala nam je socijalna radnica. Hitna reforma socijalnog sustava je nužna!