'Svjedočio sam smrti majke i sestre, obje su umrle od gladi'

Život u Sjevernoj Koreji još uvijek je velika misterija onima izvan njezinih granica. Dok svakodnevno svjedočimo vojnim paradama i vježbama, veoma malo se zna o detaljima života običnih ljudi.

Zbog tog razloga, Song Byeok odlučio je posvetiti svoj život govorenju istine o tome kako je živjeti po režimom Kim Jong-una. Bivši službeni državni umjetnik zadužen za propagandu svojom umjetnošću  prikazuje distopijsku Sjevernu Koreju , te kritizira "Velikog vođu".

"Slikam zato što sam živio u Sjevernoj Koreji 30 godina, pa želim svima pokazati kako ljudi žive tamo", rekao je 48-godišnji umjetnik.

Song Byeok nije uvijek mogao satirom izražavati svoja viđenja svijeta - pod vladavinom Radničke partije Koreje, umjetnici nemaju slobodu slikati ono što žele, nego imaju strogu listu koje se moraju držati.

Siromaštvo je bilo prvotni motiv za početak slikanja Song Byeoku, no sjevernokorejska elita ubrzo je zapazila njegov talent, te je s 24 godine postavljen na poziciju državnog umjetnika zaduženog za propagandu.

"Izrađivao sam propagandne postere, slike, skulpture i političke slogane", navodi Byeok.

Kao i svi stanovnici Sjeverne Koreje, Song u mladim danima nije sumnjao u dinastiju Kim. "Odrastajući, radio sam naporno kako bi pokazao svoju lojalnost vladi i dokazao kako mogu biti od pomoći. Tada sam vjerovao da je naš vođa najbolji čovjek na svijetu, kao Bog", prisjeća se Song Byeok.

Početak nestašice hrane 1990-ih otvorila je oči, kako Song Byeoku, tako i mnogim drugima.
"Sjećam se da sam kao tinejdžer gledao kako ljudi umiru od gladi. Djeca su ostajala bez roditelja i završavala na ulici. Nisam mogao spavati od gladi. Prokuhavali bi drveće dok ne bi bilo dovoljno meko za jelo".

"Nakon što su mi mlađa sestra i majka umrle od gladi, prestao sam vjerovati u režim. Moj otac i ja pokušali smo pobjeći u Kinu, no on se utopio u rijeci. Pokušavajući pronaći njegovo tijelo, uhvatili su me vojnici i poslali u gulag. Tamo sam trpio fizičke i psihičke muke - jednom prilikom su mi amputirali prst bez anestezije. Toliko smo umirali u kampu, da se stražarima više nije dalo zbrinjavati tijela, pa su nas poslali doma, da tamo umiremo."

Nakon što su ga pustili iz zatvora, Song Byeok bio je odlučan jednom zauvijek napustiti Sjevernu Koreju.

"Odlučio sam pokušati pobjeći opet. Sa sobom sam nosio i otrov, namjeravao sam počiniti samoubojstvo ako bi me ponovno ulovili. Tijekom bijega, mjesečina je bila toliko jaka da sam bio laka meta snajperistima."
Uspješno pobjegavši iz Sjeverne Koreje u Kinu, imao je sreće pronaći ljude koji su ga Smjestili u Južnu Koreju, u kojoj radi kao slikar.

Kao i mnoge druge sjevernokorejske izbjeglice, gospodin Song nema načina da stupi u kontakt s prijateljima u Sjevernoj Koreji.
"Preopasno je kontaktirati s bilo kim. Režim bi im se svakako osvetio. Ipak, čuo sam da brokeri naplaćuju 1000 eura da prenose poruke."
Songov umjetnički opus prvi put se prikazuje u Ujedinjenom Kraljevstvu, u Londonu.