'Ta slika pratit će me zauvijek, po tijelima su bacali smeće...'

Bjelovarčani su ogorčeni, a posebno branitelji i obitelji poginulih tijekom Domovinskog rata, jer se fokus svih zbivanja stavlja ploča HOS-a u Jasenovcu, a s druge strane se zaboravu prepuštaju strašni zločini poput onih u Kusonjama i Barutani. Njih sustavno prešućuje aktualna vlast, ali i srpski lideri u Hrvatskoj koji se nisu nikada očitovali o tim i sličnim događajima.

- Bjelovarska je mladost iskazala neviđenu hrabrost koja se najbolje očitovala u prvim danima rata, dok su četnici i tzv. JNA potvrdili da im ništa nije sveto i da su spremni na najveća zvjerstva. Mjesec rujan povezuje dva velika zvjerstva kakva se teško može pronaći u povijesti ratovanja. Koliko Kusonje i oslobađanje Bjelovara pokazuje herojstvo i ljubav prema obrani doma, toliko su to necivilizirani primjeri koji se ne pamte u povijesti – kazao nam je Stjepan Budinski, zapovjednik obrane Bjelovara, prije svečane sjednice održane u petak, u povodu Dana Grada Bjelovara i Dana bjelovarskih branitelja. 

Budinski podsjeća da je 29. rujna 1991. godine, na Barutani počinjen zločin „dizanjem“ u zrak jednog od šest borbenih kompleta kojim su mnogi branitelji izgubili život. Da je major Tepeš uspio u svom zločinačkom naumu „dignuti“ u zrak svih šest skladišta, Bjelovar bi potresla eksplozija jačine između 8 i 10 stupnjeva po Mercalijevoj ljestvici.

Žrtvujući živote, branitelji su uspjeli pet skladišta razminirati tako spriječiti ekološku i ljudsku katastrofu kojoj nisu pribjegavale snage želeći ostvariti san o „Velikoj Srbiji“, ali nisu uspjeli. Spriječilo ih je, između ostalih, 35 Bjelovarčana koji su poginuli u rujnu 1991. godine. Njih 18, masakrirano je 8. rujna i to je jedna od najvećih rana koja nikada neće zacijeliti, kao i ona koja je još jednom raskrvarila srca mnogih Bjelovarčana u akciji oslobađana Bjelovara.

Razgovarali smo s dvojicom sudionika ekshumacije u Kusonjama, jer će to ostati zapisano crnim slovima, kao i Barutana, u povijesti ratovanja jer su prekoračene sve ljudske norme. Karlo Varjačić, danas 77-godišnji umirovljenik je bio na čelu tima koji je 28. i 29. rujna 1992. godine vodio ekshumaciju tijela. Kako prvog dana nisu pronašli tijela, a protivnička strana je šutjela, dan kasnije su ipak došli do tijela masakriranih dragovoljaca.

-Ta slika će me pratiti cijeli život, iako sam se nagledao smrti i mrtvih tijela – kazao nam je Karlo Varjačić. Doista je to strašan zločin. Tijela su iskipali poput životinjskih lešina na smetlište i mrcilište. Da bi prikrili zločin, na njihova su tijela nanovo nabacali smeće koje smo prije nego što smo sišli u raku bagerom maknuli. Iznenadilo nas je što s tijela naših dragih mladića nisu skinuli ni zlatne lančiće, satove… po čemu smo odmah neke mladiće identificirati, pojašnjava Varjačić.

-Ako vas netko poput stoke iskipa u jamu i na mrtva tijela naveze smeće to je doista zločin van svake pameti. Jer čovjek bez obzira na sve, zaslužuje da bude sahranjen na dostojan način – zaključuje Varjačić, koji pretpostavlja da se ne sjeća takvog zvjerstva nad ljudima koji su prije toga bili podvrgnuti mučenju. 

Tijela su prevezena u Zagreb na Zavod za sudsku medicinu koji je proveo obdukciju. Nakon što je 3. siječnja 1992. godine potpisano Sarajevsko primirje, pod nadzorom Europske zajednice, delegacija u kojoj su između ostalih bili jedan Grk i jedan Čeh te naš sugovornik Hamdija Mašinović, počinju pregovori sa srbočetnicima.

Prva točka pregovora bila je vezana uz tijela ubijenih 8. rujna u Kusonjama. Protivnička strana nije željela ništa o tome govoriti. Željeli su pod svaku cijenu sakriti nezapamćeni zločin, kakav je teško pronaći u povijesti ratovanja. Točno dvije godine kasnije, na drugoj godišnjici prilikom odavanja počasti, delegacija koju su između ostalih sačinjavali roditelji poginulih sinova od podmetnute nagazne mine, u trenutku stavljanja vijenca kuću pod brojem 55, tri su osobe poginule a 11-tero ih je ranjeno među kojima i Zora Posarić, koja je ostala nepokretna. Ova nedavno preminula žena ostala je upamćena po tome što je prepoznala svog sina po znatnom lančiću s križem.