Tko je bio Dejan Medaković? 'Podržavao je Miloševića i radio na Memorandumu SANU-a'

Tko je bio Dejan Medaković, čija je izložba, uoči koje su se u centru Zagreba okupili maskirani huligani i pokušali prekinuti otvorenje, izazvala kontroverze?

Dejan Medaković, srpski povjesničar umjetnosti, književnik i akademik, rođen je 7. srpnja 1922. godine u Zagrebu, u srpskoj obitelji čiji su korijeni duboko isprepleteni s političkom poviješću Hrvatske. Njegov djed, Bogdan Medaković, bio je istaknuti politički vođa Srba u Hrvatskoj u vrijeme Austro-Ugarske, predsjednik Srpske samostalne stranke te predsjednik Hrvatsko-srpske koalicije i Hrvatskog sabora od 1908. do 1918. godine.

Kako piše T-portal, odgojen je kao katolik, no nakon početka Drugog svjetskog rata, kao i brojni Srbi u to doba, biva primoran napustiti Nezavisnu državu Hrvatsku. Odlazi u Beograd gdje na Filozofskom fakultetu završava dodiplomski, magistarski i doktorski studij, a tamo do 1982. predaje i povijest umjetnosti, dok je kao gostujući profesor predavao na više europskih institucija.

Težište njegovog znanstvenog rada bila je srpska umjetnost baroknog razdoblja, srpska kulturna povijest 18. stoljeća i povijest srpske umjetnosti 19. stoljeća. Bavio se i razdobljem Nemanjića, radom pojedinih slikara, poviješću i umjetničkom baštinom samostana Srpske pravoslavne crkve. Napisao je opsežne sinteze povijesti Srba i srpske kulture u gradovima Beču, Trstu, Zagrebu i Szentendreu.

Najkontroverzniji dio njegove karijere bio je rad u Srpskoj akademiji znanosti i umjetnosti, tijekom kojega je bio blizak s piscem, akademikom i kasnijim predsjednikom Savezne Republike Jugoslavije Dobricom Ćosićem, gdje je figurirao kao glavni tajnik te sudjelovao u izradi famoznog Memoranduma SANU. Ovaj u Hrvatskoj ozloglašeni dokument opisao je kao 'posljednji pokušaj spašavanja Jugoslavije'.

Riječ je o dokumentu koji je služio kao podloga za velikosrpski koncept neuspješno realiziran nakon raspada Jugoslavije. Njegovi autori smatrali su da Jugoslavija može opstati samo uz Srbiju kao dominantnu snagu, a iako se 'velika Srbija' eksplicitno ne spominje u dokumentu, poznato je da su intelektualci okupljeni u tadašnjem SANU-u vjerovali u tu ideju.

Iz razgovora koje je s Medakovićem ekstenzivno vodio novinar i publicist Darko Hudelist saznajemo da je Medaković odbio politički angažman koji mu je ponudio Slobodan Milošević, zloglasni srpski predsjednik i diktator iz 1990-tih koji je Memorandum SANU-a pokušao provesti u život.

Kako je za Večernji list rekao povjesničar Hrvoje Klasić, Medaković je uistinu bio kontroverzna ličnost.

- Osobno kao povjesničar, ono što znam o Dejanu Medakoviću je da se radi o jednom vrhunskom intelektualcu i povjesničaru umjetnosti, koji je bio doista vrlo cijenjen u krugovima povijesti umjetnosti. Nažalost, ono što znam je i da je bio i jedan od ljudi koji su sudjelovali u pripremi Memoranduma SANU. Ja bih se usudio reći, temeljem svega što znam, da je uistinu bio srpski nacionalist i da je 90-ih godina podržavao Slobodana Miloševića. U tekstovima koje je, nakon druženja s njim, napisao novinar Darko Hudelist on svjedoči da je sam Medaković govorio da je razočaran Tadićem i Demokratima i da su mu puno bliži radikali. Hudelist je te 2008. prisustvovao i telefonskom pozivu da se spoje i druže Aleksandar Vučić i Dejan Medaković – rekao je Hrvoje Klasić koji je komentirao i Medakovićevu tvrdnju da se nikad „nije bavio politikom".

- On je često isticao i kako je odbijao Miloševićev poziv u politiku, ali je istovremeno bio na čelu Srpske akademije nauka i umjetnosti u njegovo vrijeme. I stoga ne mislim da se bavio politikom kao političar, ali je njegovo promišljanje političkih odnosa na ovom području, po meni, duboko kontroverzno. I rekao bih – pogrešno – napominje Hrvoje Klasić koji opet ponavlja da to nije povod nasilju nego bi trebao biti povod raspravi.

- Apsolutno osuđujem nasilje, fašizam i bilo kakav oblik agresije koji se dogodio u Splitu, a zatim i u Zagrebu i u tom smislu nema opravdanja ničim, što god bio sadržaj tih događanja, a sadržaj nije bio toliko provokativan da bi izazvao nasilje. Posebno sam siguran da oni koji su prosvjedovali ne znaju ništa o čovjeku kome je bila posvećena ta izložba u Zagrebu – smatra Hrvoje Klasić.

Žarko Korać, nekadašnji potpredsjednik Vlade Zorana Đinđića, za Večernji list je rekao kako potpuno razumije razloge zbog kojih je u Zagrebu otvorena izložba posvećena Medakovićevim djelima.

- Siguran sam da je to učinjeno zbog njegova djela Efemeris, koje govori o jednoj srpskoj građanskoj obitelji u Hrvatskoj, koja je zauzimala dosta istaknute položaje u Zagrebu i u hrvatskom društvu. I on je bio jako ponosan na svoga djeda, koji je bio predsjednik Sabora. Pričao je o razgovorima svoga djeda s Franjom Josipom. To je, po meni, bio glavni razlog. A sada, ako se gleda je li se protivio Miloševiću, nije, nije se protivio. Nije bio član političkih stranaka. On je bio intelektualna podrška Miloševiću koja se nije mnogo isticala. Bio je politički oportunist, pasivno je podržavao Miloševića - kaže Korać. 

Medakovića je komentirao i Milorad Pupovac koji je odbacio tvrdnje koje su se mogle čuti u javnosti kako je izložba o Dejanu Medakoviću provokacija jer je bio član radne skupine Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) za izradu Memoranduma. "Taj memorandum nikada nam nije bio prihvatljiv, ni tada ni danas. Bili bismo sretni da ga nikada nije bilo. Ali nije prihvatljivo ni to što ga danas neki koriste kao riječ kojom će etiketirati Srbe", rekao je.