Ubojstvo, a naročito višestruko pa još posebno ako su ubijena djeca ili nemoćne i stare osobe - može čovjeka natjerati na zazivanje najteže kazne
Treba li uvesti smrtnu kaznu za masovne ubojice?
Kad god se dogodi neko masovno ubojstvo ili se privede kraju suđenje za masovne ratne zločine, javnost reagira ogorčenjem i željom da se pojačaju kaznene sankcije. Malo je ljudi koji, bijesni i ogorčeni, nisu kroza zube bar jednom procijedili rečenicu - to zaslužuje smrtnu kaznu. Ubojstvo, a naročito višestruko pa još posebno ako su ubijena djeca ili nemoćne i stare osobe - doista čovjeka može natjerati na zazivanje najteže kazne. Ima li za nju mjesta u hrvatskom zakonodavstvu? Zasad, iz niza razloga, nema. Europska zakonodavstva odavno su harmonizirana po tom pitanju i smrtna je kazna iz njih izbačena. Nakon smrtne kazne nema priziva - ako je kažnjen nevini, nema ispravka, nema isprike. No to nije jedini argument protiv. U SAD-u postoji smrtna kazna, ali njena je učinkovitost u sprječavanju najtežih zločina nikakva. Upravo je SAD carstvo masovnih ubojica. No tko bi normalan mogao reći da je, primjerice, za petorostruke ubojice - ili stostruke, kakvih je bilo u Haagu - dovoljna vremenska kazna, bila ona i najduža, od 40 godina?