Miroslav Škoro izgubio je predsjedničke izbore. Zatim je izgubio parlamentarne izbore. A sad se priprema za gubitak zagrebačkih izbora. Hvali se da je spreman, premda boli Boga da nađe drugu žrtvu.
Miroslav Škoro izgubio je predsjedničke izbore. Zatim je izgubio parlamentarne izbore. A sad se priprema za gubitak zagrebačkih izbora.
Zapravo, Miroslav Škoro, nesuđeni predsjednik i samozvani premijer, nije još ni sam siguran je li spreman za gubitak još jednih izbora.
Na pitanje je li spreman ići na izbore za gradonačelnika Zagreba, Škoro je sinoć na N1 odgovorio: "Ne bih sjedio ovdje da nisam spreman za to. Mi ne idemo s ciljem da bilo koga treba rušiti nego da jednostavno treba preuzeti poluge vlasti i treba biti spreman pokazati ljudima da se može drugačije".
Prije nekoliko dana Škoro je poručio: "Mi imamo vrlo kvalitetnih ljudi i u gradu Zagrebu, Osijeku, Vukovaru.... Imamo ih u puno gradova. I u jednoj demokratskoj proceduri članstvo će odlučiti o tome tko će biti najbolji kandidat". "Ako procijenimo da je to dobro", napomenuo je Škoro, "spreman sam preuzeti ulogu kandidata za gradonačelnika Grada Zagreba".
Dobro za koga? Za Domovinski pokret, za Zagreb ili za samog Škoru?
Za poraz spreman?
Jer, koliko god se Škoro ponašao kao da je apsolutno spreman biti kandidat za Zagreb, zvuči kao da zapravo moli Boga da on to ne mora biti. Dva poraza u godinu dana izlizala su njegovu karizmu, a način na koji je doživio te poraze - prvo kroz kuknjavu o krađi predsjedničkih izbora, a onda uz šuplje prijetnje da "Plenković neće biti premijer" - prikazale su ga kao gubitnika, i to prilično lošeg.
A sada bi trebao izgubiti i treće velike izbore, one u Zagrebu.
Bilo bi to previše za svakoga, a kamoli za tankoćutnog Miroslava Škoru.
Iz Škorinih izjava može se iščitati stanovita nevoljkost da se upusti u rušenje Milana Bandića, nakon što u proteklih godinu dana nije uspio srušiti Kolindu Grabar Kitarović i Andreja Plenkovića. Nimalo neobično: niti je Škoro fajter, niti je Bandić gotov, niti Zagreb vapi za Škorom, niti je politička scena u metropoli pripremljena za Škorin "hod po vodi".
Rizik je za Škoru veći od eventualne koristi.
Očaj i panika
I zato bi lider Demokratskog pokreta najradije pogurnuo u Zagrebu nekog kandidata iza kojeg bi se mogao sakriti, kao što će se SDP sakriti iza Tomislava Tomaševića. U tome mu je mogao pomoći Most, ali ga je (opet) izdao sa Zvonimirom Troskotom, pa ga je mogao spasiti Zlatko Hasanbegović, ali ni od toga očito neće biti ništa, i sada Škoro već postaje očajan.
Toliko očajan da će morati sam ići na izbore. I od toga ga počinje hvatati panika.
Iza svega ovoga krije se glavni problem: Miroslav Škoro naprosto ne zna što bi sa sobom.
Ne zna što bi sa svojom strankom koju postojano odbacuju dragocjeni saveznici, kao što ne zna što bi sa sobom, nesuđenim predsjednikom i samozvanim premijerom. Teške bitke nisu po njegovu ukusu, hrvanje u blatu nije prikladno za šansonjera i hedonista, a svi putevi nakon one elegantne bitke za Pantovčak vode prema političkim gudurama.
Na izborima u Zagrebu bit će krvi do koljena. Pa kako će Škoro u tome sudjelovati?
Rovanje po blatu
On ne zna ništa o Zagrebu, naročito na onoj komunalnoj razini. Zagreb je politički relevantan, a gradonačelnik je drugi najjači političar u državi, ali Bandić dvadeset godina nije mogao probiti političke granice Zagrebačke županije. Osim toga, Škorini financijeri i saveznici istodobno su bliski i samom Milanu Bandiću.
I još gore, Zagreb je kloaka, leglo korupcije i klijentelizma, bankrotiran i devastiran, zatrovan i kontaminiran, pun dubioza, afera, zakopanih tajni. Pa kako će Miroslav Škoro, šlager pjevač, po tome rovati?
I što je Škoro ponudio Zagrebu, osim ponekog koncerta i skupog bolničkog parkinga?
Kreator svoje nesreće
Miroslav Škoro je u problemu kojem je i sam kumovao. Sada treba novi izazov na kojem bi oprao stigmu gubitnika i oživio svoju ranjenu političku karizmu, ali ulazak u svaki novi izazov nosi rizik od novog, svaki puta još težeg poraza.
Škoro se još mora dokazati pred svojim kolegama, partnerima, članovima i biračima. Desnica ne trpi gubitnike, još manje lidere koji su navukli etiketu gubitnika. Ili nikad suđenih pobjednika.
Na predsjedničkim izborima Škoro je bio figura koju je desnica izmislila kako bi se osvetila Kolindi Grabar Kitarović. Već na parlamentarnim izborima Škoro je trebao biti lider koji bi skinuo s vlasti liberalnog Plenkovića.
Ovoga proljeća, međutim, Škoro bi trebao biti spasitelj vlastite karijere.
