Trener Neven Spahija otkriva: Žrtvujući sebe spašavam klub

Ovo je trebala biti godina novog uspona hrvatske košarke, jamstvo za to trebali su biti ulazak reprezentacije u zonu medalja na Eurobasketu, i povraci Jasmina Repeše i Nevena Spahije u Cedevitu, odnosno Cibonu. 

No, u sportu jamstava nema, niti ih može biti, te je jedna od tih karika prekinuta prije no što je sustav počeo davati ikakve pozitivne rezultate. Bez obzira na dogovorenu dugoročnu suradnju, Spahija se povukao s klupe Cibone... 

Zbog blokade nismo mogli mijenjati

Šokantno? Nije kad on to objasni.

- Za sve što se dogodilo postoji i racionalno objašnjenje... Kao prvo, moj povratak u Cibonu bio je u najboljoj namjeri - nakon svih onih godina lutanja želio sam se vratiti kući i ući u program u kojem bi naglasak bio na poticanju proizvodnje mladih igrača, gdje hrvatska košarka najviše ‘šteka’. Ideja je bila oslanjanje na prošlu sezonu, kad je Cibona najbolje izgledala na kraju. Možda nas je sve to razdoblje pomalo i zavaralo, dajući nam pogrešnu sliku o kvaliteti momčadi.

Ipak je prošlosezonska momčad nadograđena igračima koji su trebali biti kvaliteta više.

- Dovedeni su Darko Planinić, reprezentativni kandidat na posudbi iz Maccabija, Janning, koji može igrati pozicije ‘jedan’ i ‘dva’, te dva mlada igrača - Junaković i Gabrić - za razvojnu skupinu. S tim da je Gabrić došao tek nakon što je Mazalin prešao u Cedevitu. Kad je momčad sastavljena, nije bilo kritika. Barem ih ja nisam primijetio... Moj je odlazak vezan uz dva segmenta; prvi je vezan od događaje na parketu, a drugi uz financije, tj. blokadu zbog koje se nisu mogle raditi promjene u momčadi, jer Cibona u ovom trenutku ne može biti aktivna na tržištu. Što je najnormalnija stvar, i na tržištu su aktivni svi klubovi. Nažalost, Cibona nije klub u kakav sam mislio da dolazim, ali o tome ne želim više govoriti jer će ispasti da tražim nekakav alibi. Osim toga, to su stvari na koje ne mogu uticati. 

>>> Više pročitajte u Expressu!