Srđan Mlađan koji u Lepoglavi služi kaznu zbog trostrukog ubojstva, oženio se za 20-godišnju djevojku s kojom se dopisivao i koju je na dan vjenčanja u zatvoru prvi put vidio. Iz zatvora bi trebao izaći 2027.
UBOJIČIN PIR U LEPOGLAVI
Tvrdi da mu priča Sotona, curi pucao u glavu da vidi kako je to
Ime Srđana Mlađana, serijskog ubojice koji robija u Lepoglavi i koji će iza rešetaka ostati do 2027. godine i dalje ledi krv u žilama. Počeo je ubijati kao maloljetnik, imao je tek 16 godina kad je pucao vršnjakinji u glavu iz automatske puške. Ubio je i umirovljenika koji je bio na krivom mjestu u krivo vrijeme. Tijekom izdržavanja kazne dobio je slobodni vikend, otišao je u Zagreb, opljačkao banku i ubio policajca na Borongaju.
U utorak se Srđan Mlađan, kako je objavio Jutarnji list, u Lepoglavi oženio s 20-godišnjom Zagrepčankom s kojom se neko vrijeme dopisivao, a na dan vjenčanja vidio ju je prvi put u životu.
Za svjedoke je izabrao dvojicu osuđenika, a zatvorska uprava napravila je presedan i nije mu odobrila posebnu sobu za posjete kakve odobrava u slučajevima kad se zatvorenici vjenčavaju, već im je odobrila tek običan posjet u prostoriji gdje ljudi iz vanjskog svijeta inače posjećuju zatvorenike.
Okrutni ubojica je vani 2027. godine
Mlađan je počeo ubijati kao maloljetnik. Sa 16 godina je, 1998., bez ikakvog motiva u Petrinji, pucajući iz kalašnjikova, ubio Elizabetu Šubić (16), a u Sisku umirovljenika Petra Jančića (63). Kako je bio maloljetan, dobio je maksimalnih deset godina zatvora. Strpali su ga u zatvor u Požegi, odakle je izlazio u grad te dolazio u Sisak i Petrinju na vikende.
S jednog se nije vratio nego je ostao na slobodi. Potom je 17. veljače 2002. u Zagrebu s tri hica u glavu ubio policajca Milenka Vranjkovića Kinga te je kao taoce držao obitelj Božene Kosović.
Kako je bio mlađi punoljetnik, osuđen je na 15 godina zatvora jer je to tad za tu kategoriju zločinaca bila najstroža kazna.
Još četiri godine dobio je za pljačku ljekarne u siječnju 2002. u Požegi. No kazne mu nisu objedinjene. Izdržava ih jednu po jednu, pa će društvo bar do 2027. biti sigurno od ovog zločinca. U zatvoru ga posjećuju roditelji, a od 2008. i bračni par koji ga iz hladnokrvnog ubojice pokušava preobratiti u normalnog čovjeka.
Nakon što je prije 12 godina tijekom slobodnog vikenda ubio policajca, Ministarstvo pravosuđa provelo je internu istragu kako bi utvrdilo je li netko u požeškom zatvoru napravio propust puštajući dvostrukog ubojicu na vikende i je li odgovoran za ubojstvo policajca Kinga.
Odmah nakon ubojstva troje službenika je bilo smijenjeno, no poslije su utvrdili kako nitko nije kriv. Obitelj Kosović, koju je nakon ubojstva Vranjkovića pet i pol sati držao kao taoce u njihovu stanu, tužila je državu i zatražila odštetu. Nisu dobili.
Država je oprala ruke. A institucije su ga mogle zaustaviti mnogo ranije. Svi pokazatelji bili su vidljivi. Već s nepunih 14 počeo je izbjegavati školu, postao je povučen, šutljiv...
Godinu poslije zbog paljenja škole, razbijanja i krađa uputili su ga u Odgojni dom u Ivancu, a 1996. je proveo mjesec i pol na psihoterapijskom tretmanu u Specijalnoj bolnici za psihijatriju djece i mladeži u Zagrebu.
Otpusna dijagnoza bila je - adolescentska kriza sa psihotičnom dekompenzacijom. Liječnici su zabilježili da je moguć razvoj psihoze. Prije izricanja prve presude stručni je tim upozorio da kod njega postoji “razina društvene opasnosti za okolinu”.
Davao iskaz pred oltarom, vani je odjedanput počela oluja
A kako je uopće uhvaćen jedini serijski ubojica u hrvatskoj povijesti? Umirovljeni inspektor koji ga je priveo pravdi nakon ubojstava Elizabete Šubić i Petra Jančića 1998. s nama je podijelio jezive detalje o uhićenju koji javnosti do sada nisu bili poznati.
- Priznao je negdje oko 4 ujutro i odlučio sve ispričati istražnom sucu. Čim smo uzmogli tijekom dana, krenuli smo prema pravoslavnoj crkvi u Petrinji, u čijem je oltaru sakrio oružje. Osim njega bili smo istražni sudac, državni odvjetnik, kolega i ja. Bio je sunčan i vedar dan, i kad smo ušli u crkvu, jasno se sjećam da je vani bilo sunce - ispričao je umirovljeni inspektor koji je sa svojim ljudima otkrio Srđana Mlađana kao ubojicu Elizabete Šubić i Petra Jančića.
- Srđan je mirno stao pred oltar i počeo davati iskaz. U tom trenu sunca je nestalo, sve se zatamnjelo, počela je strahovita oluja. Šaloporke su lupale na prozorima, lišće je ulijetalo u crkvu. Srđan se na to uopće nije obazirao, samo je mirno stajao i pričao. Onog trena kad je završio, oluja je prestala, šaloporke više nisu lupale i sunce se u trenu vratilo. Ne vjerujem ni u kakve nadnaravne stvari, ali ni danas ne znam kako to objasniti, to više što je u pitanju momak koji iskreno vjeruje u Sotonu i tvrdi da čuje njegov glas, koji ga navodi na ubijanje - ispričao je umirovljeni inspektor.
'Znao sam da laže i ošamario sam ga'
Istragu je preuzeo nakon što je isprva tapkala u mjestu.
Radio je tada u odjelu organiziranoga kriminala u Petrinji, a ne u krvnim deliktima, ali budući da nije bio u milosti ondašnjih šefova, jednostavno su mu proslijedili istragu koja je svima zadavala muke i koju nitko nije htio.
Nedužna djevojka i umirovljenik bili su brutalno ubijeni, a nitko nije mogao shvatiti zašto. Inspektor je prihvatio preuzimanje istrage uz riječi: “Riješit ću to”. Jedini uvjet koji je postavio bio je da sastavi svoju ekipu od nekoliko najbližih kolega istražitelja.
Počeli su doslovno od nule jer sve što se do tada razmatralo kao mogućnost nije imalo baš nikakve osnove.
- Sumnjali su prvo na Karla, Elizabetina dečka, zbog toga što je davnih dana, kao klinac, slučajno iz puške ubio prijatelja.
Kako ih to nije vodilo nikamo, došli su čak do suludih ideja da sumnjaju u Vladimira Šubića, Elizabetina oca. No znao sam
odmah da su to gluposti, znao sam da je to netko tko ubija jer želi ubijati – prisjeća se umirovljeni policajac.
Inspektor i ekipa dnevno su provodili i po 16 sati na terenu, obilazili kuće, lokale, ispitivali, razgovarali s ljudima. Kroz obradu je ta tri mjeseca, koliko je trajala istraga, prošlo stotinjak ljudi. Trag ih je na kraju odveo do videoteke u Sisku.
Ondje je u oči upadao podatak da je jedan mladić film “Rođeni ubojice” posudio čak 52 puta. Na obradu su priveli momka
koji je uzimao film, maloljetnog Srđana Mlađana te njegova oca Mladena.
- Stari je tvrdio da u kući nema oružje i uporno je to ponavljao. Znao sam da laže i ošamario sam ga. Nakon toga je potpuno promijenio priču i priznao da ima automatsku pušku, kalašnjikov - priča inspektor.
Kako su ga slomili: Natjerao sam se da se skine pred ženom
Inspektor je nakon tog priznanja Mladena Mlađana imao zadatak do kraja slomiti i sina Srđana. To je trajalo gotovo cijelu noć. Nekoliko puta ubojica je ponešto i priznao, ali bi ubrzo povukao sve što je rekao. Muljao je i zavlačio. Inspektor ga pamti kao narcisoidnog i frustriranog, ali iznimno inteligentnog mladića koji do savršenstva kontrolira svaku riječ.
Nije bilo šanse, prisjeća se, da Srđan kaže išta što nije do kraja odmjereno, nije mu se omaknula niti jedna kriva ili ishitrena izjava. Uz sve je pružao sliku ljubaznog dečka u kojem nema ni truna bahatosti, i koji mirnim glasom odgovara na postavljena pitanja (Mlađanova inteligencija i proračunatost vidljivi su poslije i u trenutku uhićenja na zagrebačkim Ravnicama nakon ubojstva policajca i talačke krize, kada se namjerno skinuo gol do pojasa i time poslao poruku da je nenaoružan, čime je policiji onemogućio da puca na njega). Utoliko više ga je trebalo lomiti pažljivo i smišljeno, biti pametniji od njega. Kako se svaki tip i profil čovjeka lomi na specifičan način, pojašnjava inspektor, tako postoje i posebne metode za narcisoidne tipove poput Srđana Mlađana.
Bilo je očito, primjerice, da frustrirani mladić ima velikih problema u kontaktu sa ženama i da se potpuno gubi u njihovoj blizini. Tako su se istražitelji, među ostalim, poslužili i psihološkom metodom u kojoj su Mlađana stavili samog u sobi s kolegicom policajkom i naredili mu da se skine do gola. On bi, objašnjava inspektor, prije umro nego to napravio pred ženom, a situacije u kojima je na to prisiljen potpuno rasturaju njegov mentalni sklop i prisiljavaju ga da puca po šavovima.
Riječi policajaca istražitelja “skidaj se da vidimo kakvo si muško” za Mlađana su doslovno značile užas, nešto što ne želi proživjeti ni pod koju cijenu. I slomio se. Priznao je u sitnim jutarnjim satima i objašnjavao kako mu se javio Sotonin glas, koji mu je govorio da mora ubiti bilo koga. Najmučnija priča Siska i Petrinje dobila je svoj epilog.
'Ubit će opet, čim dobije priliku'
Ipak,ostalo je otvoreno nebrojeno mnogo pitanja o društvu i sustavu u kojem je Srđan Mlađan nesmetano stasao u jednog od najokrutnijih ubojica s ovih prostora.
Umirovljeni inspektor čvrsto je uvjeren da će Mlađan ubiti čim ponovno dobije priliku. U takvo nešto, kaže, uopće ne treba sumnjati.
Jer, pojašnjava, Mlađan je frustrirani narcisoidni tip koji je simptome onoga što jest pokazao još u djetinjstvu. Demoliranje informatičke učionice srednje obrtničke škole u Sisku bilo je više nego jasan znak, kao i sve krađe koje su tome prethodile (Mlađan je još kao učenik osnovne škole ukrao slatkiše iz trgovine, videorekorder iz škole, novac iz doma zdravlja te novac iz ugostiteljskog objekta).
Energiju negativnosti je, kaže bivši policajac, Mlađan pokušavao ispucati na hrvačkim treninzima, ali to jednostavno nije bilo dovoljno. Društvo, nadležne službe, škola - svi su gledali kako maloljetni delinkvent tone u sve ozbiljnije zločine. Nitko ih nije spriječio. On je bio prepušten sebi.
Roditelji na njega nisu imali nikakav utjecaj. Kad je počeo s vandalskim ispadima, nitko se u školi nije zapitao zašto je taj dječak to učinio. Simptomi su se kod njega vrlo rano pojavili, ali nitko na njih nije obratio pažnju. Krađe su prerasle u vandalizam, vandalizam u pokušaj ubojstva (pucanje na čuvara tržnice u Sisku, op.a.), pokušaj u tri ubojstva...
- Kakav je to sustav koji je to dopustio - pita se bivši policijski inspektor.
Ujedno se pita u kakvoj to državi živimo kad je osuđeni serijski ubojica nesmetano iz zatvora izlazio vikendima na slobodu i unajmljivao stan. I u kojoj je upravitelj zatvora koji je potpisivao dopuštenja za te izlaske kasnije unaprijeđen umjesto sankcioniran. Mi se, kaže, još igramo demokracije, jer demokracija znači živjeti prema točno određenim propisima.
Ujedno je mišljenja da obitelj svakako treba podnijeti teret odgovornosti jer je u konkretnom slučaju Mlađanova obitelj u potpunosti zakazala.
Nediljka Mlađan, Srđanova majka, hladna je, nepristupačna, ali i agresivna žena, koja je šef obitelji. Ipak, sin joj je bio prepušten sam sebi. Odgovornost oca Mladena neupitna je, smatra inspektor, jer je taj čovjek kod kuće ilegalno držao oružje koje je potpuno bilo dostupno njegovu maloljetnom sinu.
- Srđanov otac trebao je odgovarati i za to dobiti rigoroznu kaznu. U normalnom pravosuđu to bi tako i bilo - zaključuje inspektor.
Elizabeti (16) je ispalio tri hica u glavu: Želio sam otkriti kako je to
Ljubica Šubić do 3. siječnja 1998. bila je sretna majka dviju kćeri. Jedna od njih bila je još zaigrana i vesela tinejdžerica, krhka, crnokosa djevojka imena Elizabeta. I taj 3. siječnja Betty (16) je provela puna života kao i inače. Bila je sretna i zaljubljena u
Karla, dečka iz susjedstva.
U 20 sati i 40 minuta pred osnovnom školom u Petrinji u glavu joj je tri hica iz automatske puške ispalio Srđan Mlađan. Nije ju poznavao i nikad ju nije vidio prije tog trenutka u kojem je postao njezin krvnik.
Sretna je pred školom, ne sluteći nikakvo zlo, čekala svoga Karla. Monstrum Mlađan ju je isprva pitao koliko je sati. Neke priče kažu da ju je također priupitao vjeruje li u Sotonu. Nakon što mu je odgovorila koliko je sati, malo se odmaknuo, navukao fantomku, iz sportske torbe izvadio automatsku pušku i pucao joj odostraga u glavu. Sve se odigralo samo 150 metara od kuće Šubićevih.
Monstrum je poslije, tijekom vještačenja i na suđenju, ledenim tonom rekao da je, kad je odlučio ubiti Elizabetu, želio otkriti kakav je osjećaj ubiti nekoga. Želio je ubiti pod svaku cijenu. Da se tamo nije zatekla Betty, životom bi platio netko drugi. Sijač kukolja i smrti - tako monstruma Srđana Mlađana zove Ljubica Šubić.
Istraga je, prisjeća se ona, tapkala u mjestu i nikakvih pomaka nije bilo. Pomislila je isprva da će se ubiti jer je nakon kćerine smrti život izgubio smisao. Ipak, od te ideje ju je odvratila činjenica da ima i stariju kćer, zbog koje mora živjeti, te da ne bi bila mirna ni u životu ni u smrti dok ne sazna tko je odgovoran za smrt njezina djeteta.
- Tek kad smo suprug i ja zaprijetili da ćemo otići pred Sabor i tamo štrajkati glađu, osnovali su grupu najboljih krim istražitelja zaduženih da pronađu ubojicu. Policiji hvala i svaka čast na trudu - prisjeća se Ljubica i dodaje da je u vrijeme istrage nailazila na mnogo ljudi koji su jednako kao i ona željeli pravdu.
Srđanov otac pljuvao za majkom ubijene Elizabete
Odgovornost roditelja za počinjena djela njihove maloljetne djece nešto je na što je upravo Ljubica Šubić počela upozoravati prije više godina. Nitko joj, kaže, ne može i ne smije tvrditi da roditelji Srđana Mlađana nisu odgovorni za ono što je njihov sin učinio. Jer upravo je Mladen Mlađan učio sina Srđana pucati iz vatrenog oružja u dvorištu obiteljske kuće, a oružje kojim je Srđan pobio nedužne ljude pripadalo je njegovu ocu.
Puška je bila obješena na zidu u kući i Srđan se njome poslužio bez problema.
Kad je Srđan imao devet godina, navodno je drugog muža svoje bake napao nožem i porezao ga. Srđanovu ocu Mladenu i majci Nedeljki to je bilo jako smiješno. Izrugivali su se s cijelom situacijom i smijali se ozlijeđenom starcu govoreći mu kako se boji malog djeteta. Taj isti Mladen Mlađan i danas na ulicama Petrinje redovito sreće Ljubicu Šubić. Ne samo da se Ljubici nikad nije ispričao nego je koristio te susrete za svoje bolesne i nenormalne reakcije.
Jednom je, prisjeća se Ljubica, pljuvao za njom. A jedne je godine na groblju, kad je posjetila grob svoje Betty, točno na njezin rođendan, stajao nedaleko i plazio joj jezik.
- Nisam mogla vjerovati u to što vidim. Mojoj djevojčici, koja se više nikad neće vratiti, bio je rođendan. Išla sam s groblja slomljena i očajna, a iz daljine sam ga skoro imala i namjeru pozdraviti jer nisam dobro vidjela i nisam prepoznala da je to on. Kad sam se približila, vidjela sam o kome se radi i da izazivački bulji u mene, a onda mi je počeo plaziti jezik. Bilo je nevjerojatno, šokantno. Kud sam ionako jadna, a on je u stanju još i to napraviti - prisjeća se Ljubica grozomorne slike s groblja.
U svakom slučaju, ovakvo ponašanje roditelja i potvrđuje njezine stavove o odgovornosti. Ako maloljetnik iz bilo kojeg razloga ne može u zatvor, smatra Ljubica Šubić, to na sebe i materijalno i moralno treba preuzeti roditelj. Njezino dijete je, kaže, ubilo drugo dijete i upravo nad time se treba zamisliti.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
