U Hrvatskoj prvi slučaj gube od 1993. Dr. Baršić za 24sata: 'U životu sam je jednom susreo'

U Hrvatskoj je zabilježen slučaj gube prvi put nakon 1993. godine. Riječ je o izoliranom slučaju stranog radnika iz Nepala koji živi u Hrvatskoj dvije godine s obitelji, a prema riječima infektologa dr. Brune Baršića iz Kliničke bolnice Dubrava, ne postoji opasnost od širenja bolesti među stanovništvom.

- Guba je kronična bolest koja se razvija vrlo sporo. Da bi se netko zarazio, potreban je dugotrajan, bliski kontakt sa zaraženom osobom. To znači zajedničko kućanstvo, spavanje u istom krevetu i loše životne uvjete. Netko na ulici sigurno neće dobiti gubu od druge osobe - naglašava dr. Bruno Baršić.

Dodaje kako se bolest povijesno veže uz siromaštvo i skučen životni prostor.

- Guba se pojavljuje u sredinama gdje ljudi dugo žive u lošim, skučenim uvjetima. Ne vidim nikakav razlog za paniku. Ovo nije epidemija, nego pojedinačni slučaj. Nema opasnosti da će se bolest proširiti - poručuje.

'Guba se danas uspješno liječi'

Podsjeća da je posljednji zabilježeni slučaj gube u Hrvatskoj bio 1993. godine.

- Mi u Hrvatskoj nikad nismo imali pandemiju gube. Bilo je tek pojedinačnih slučajeva, uglavnom u nekim selima, i to prije devedesetih godina - kaže Baršić.

Za razliku od prošlih stoljeća, guba se danas uspješno liječi.

- Guba se danas dokazano liječi antibioticima. Terapija je dugotrajna, ali učinkovita i bolesnici se izliječe. Problem nastaje samo ako se bolest dugo ne prepozna. Ako se bolest ne liječi na vrijeme, može doći do deformiteta. Najčešće se vidi deformacija nosa, što znači da je bolest bila jako uznapredovala. Infekcija se i tada može izliječiti, ali se liječi do stadija do kojeg je došla, a deformiteti se kasnije popravljaju - dodaje.

Dr. Baršić navodi da je gubu u svojoj liječničkoj karijeri vidio samo jednom.

- Vidio sam je samo jednom u životu. Bila je to žena iz Cazinske krajine. Imala je granulomatozne upale, stvarali su se čvorići po koži. Jedna promjena bila je blizu oka, došlo je do pomaka živca i žena je bila razroka - prisjeća se.

Prema dostupnim informacijama, aktualni slučaj u Hrvatskoj odnosi se, kaže, na stranog radnika iz Nepala.

- Bolest se prenosi s čovjeka na čovjeka, ali isključivo uz dugotrajan i blizak kontakt. To znači zajedničko kućanstvo. Nema govora o slučajnom prijenosu - naglašava Baršić.

Baršić ističe važnost zdravstvenih pregleda osoba koje dolaze iz zemalja u kojima su neke zarazne bolesti i dalje prisutne.

- Kod ljudi koji dolaze iz sredina gdje postoji tuberkuloza ili guba, o tome treba razmišljati. Prije dolaska bi trebala postojati jasna potvrda o zdravstvenom stanju, a pitanje je i tko tu potvrdu izdaje - zaključuje.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo ističe da je u Hrvatskoj nedavno zabilježen jedan uvezeni slučaj gube odnosno lepre, pri čemu je, dodaju, oboljela osoba odmah dobila propisanu antibiotsku terapiju, a svi bliski kontakti su pravodobno identificirani i uključeni u program nadzora ili kemoprofilakse.

HZJZ: Riječ je o izlječivoj bolesti

- Ne postoji ugroza za javno zdravlje niti rizik prijenosa bolesti pri uobičajenom socijalnom kontaktu ili na širu populaciju, a zdravstveni sustav provodi sve potrebne mjere u skladu s epidemiološkom strukom i s međunarodnim stručnim smjernicama. Lepra, poznata i kao Hansenova bolest, rijetka je kronična zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Mycobacterium leprae. Danas je riječ o u potpunosti izlječivoj bolesti, uz dostupno i učinkovito liječenje antibioticima, koje se provodi prema jasno definiranim međunarodnim smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije. Bolest se razvija vrlo sporo. Vrijeme od zaraze do pojave simptoma može trajati više godina, ponekad i desetljeće ili dulje. Upravo zbog te dugotrajne inkubacije, osoba se može zaraziti izvan Hrvatske, a znakovi bolesti se mogu pojaviti tek znatno kasnije, neovisno o mjestu boravka. To je poznata i očekivana karakteristika bolesti, a ne pokazatelj aktualnog rizika za okolinu.

Važno je naglasiti da lepra nije lako prenosiva bolest. Prijenos zahtijeva dugotrajan, bliski kontakt s oboljelom osobom koja se ne liječi, i to u razdoblju od više mjeseci. Povremeni, kratkotrajni ili uobičajeni socijalni kontakti – na radnom mjestu, u javnom prijevozu, trgovinama ili zdravstvenim ustanovama – ne predstavljaju rizik za prijenos bolesti. Većina ljudi koji dođu u kontakt s bakterijom nikada ne razvije bolest. Kada se bolest dijagnosticira i započne liječenje, zaraznost prestaje vrlo brzo, najčešće unutar nekoliko dana od početka terapije. Osoba koja se liječi ne predstavlja rizik za svoju okolinu. Zbog toga se lepra u suvremenoj javnozdravstvenoj praksi promatra kao bolest koja se kontrolira medicinski, a ne društvenim ili restriktivnim mjerama - navodi HZJZ.

U Hrvatskoj, kao i u drugim europskim zemljama, ne postoje, dodaju, autohtoni slučajevi lepre već desetljećima.

- Povremeno se mogu zabilježiti pojedinačni, uvezeni slučajevi, što je očekivano u svijetu s intenzivnim putovanjima i globalnom mobilnošću. Takvi slučajevi ne predstavljaju prijetnju javnom zdravlju, jer zdravstveni sustav ima znanje, iskustvo i jasno propisane postupke za njihovo zbrinjavanje. Hrvatski zdravstveni sustav u potpunosti je pripravan za svaku epidemiološku situaciju, bila ona uobičajena ili ne, te se svaka bolest brzom dijagnostikom i donošenjem epidemioloških mjera i mjera liječenja stavlja pod kontrolu. U slučaju potvrde bolesti, provodi se standardni epidemiološki postupak: oboljeli dobiva potrebnu terapiju, identificiraju se bliski kontakti oboljele osobe, koji se potom pregledaju i, prema potrebi, prate ili preventivno liječe. Bliskim kontaktom, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, smatra se osoba koja je bila u dugotrajnom, redovitom i neposrednom kontaktu s neliječenim bolesnikom, primjerice članovi kućanstva. Ovakav ciljano usmjeren pristup osigurava zaštitu zdravlja bez nepotrebnog uznemiravanja šire javnosti.

Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) prije godinu dana je već upozoravala na niz problema s liječenjem stranih radnika.

- HZZO je svim ugovornim partnerima obiteljske medicine još u srpnju 2023. poslao dopis da moraju upisivati strane radnike i pružati im zdravstvenu zaštitu. Strane radnike koji dolaze u Hrvatsku, nitko ne pita za cijepni status koji je iznimno važan podatak u zdravstvenom kartonu pacijenta. Većina zemalja EU cijepni karton od stranih radnika traži čak i ako dolaze iz druge EU zemlje. Uostalom, hrvatski državljani obvezni su se cijepiti. Isto tako, za razliku od stranih radnika koji odlaze u zemlje EU, strani radnici koji dolaze u Hrvatsku nisu u obvezi testirati se na tuberkulozu - istaknula je Zrinka Huđek Leskovar, predsjednica KoHOM-a u razgovoru za 24sata.

Drugi veliki problem je taj što, kaže, veliki broj stranih radnika u Hrvatskoj ne govori ni hrvatski ni engleski jezik te je liječnicima iznimno otežano sporazumijevanje s njima.

- Obiteljski liječnici nemaju informacije nužne za liječenje po pravilima struke, jer strani radnici ne znaju objasniti i nemaju podatke o eventualnim kroničnim bolestima, prethodnim bolestima, eventualnim alergijama, posebice na lijekove, ne znaju podatke o cijepnom statusu, ne znaju adekvatno opisati zdravstvene tegobe, navesti anamnestičke podatke o bolestima u obitelji. S obzirom na to da većina njih najčešće dolazi iz afričkih i azijskih zemalja izuzetno je važno znati i postoje li bolesti vezane za njihovu genetsku predispoziciju, odnosno postoje li kakve endemske bolesti u zemljama iz kojih dolaze? Nedostatak informacija nužnih za primjereno liječenje povećava mogućnost liječničke greške i onemogućava pružanje pravilne zdravstvene zaštite za strane radnike - istaknula je Huđek Leskovar.