U njegovo ime poginuli milijuni, a on umro u dubokoj starosti...

Japanski car Hirohito umro je na današnji dan 1989. godine nakon 63 godine na prijestolju. Umro je od raka, a za carevu bolest je javnost saznala tek tada. Car je pokopan uz mikroskop kojim je cijelog života proučavao život pod morem. Na ruci je imao sat s likom Mickeya Mousea, što su mu ga poklonili Amerikanci prigodom posjeta SAD-u 1975. godine.

Reklo bi se da je bio car okrenut narodu, često viđen u javnosti, blizak s ljudima... I bio je, ali ne od samog početka svoje vladavine koja je započela 1926. nakon smrti njegovog oca. Imao je 25 godina, već je bio oženjen s princezom Nagako s kojom je u braku dobio pet kćeri i dva sina. Car je u to vrijeme imao apsolutnu moć i vjerovalo se u božansko podrijetlo cara. Tridesetih godina Japan je bio jako napadački raspoložen i imao osvajačke ambicije te je uz jačanje vojske vodio izraženu militarističku politiku.

Nije htio rat?

Sam car je navodno bio i svojevrsni pacifist. Uoči objave rata Americi bio je vrlo nezadovoljan planovima japanske vlade da napadnu bez prethodnih diplomatskih najava rata. Smatrao je to povredom carske tradicije. Po njoj je diplomacija uvijek trebala prethoditi upotrebi vojne sile. Snažni i utjecajni vojni vrh uspio ga je uvjeriti da pristane na rat unatoč tome što je on imao dvojbe i nije htio baš tako lako ući u sukob sa SAD-om. No njegovo carsko vijeće je 1. prosinca 1941. dalo pristanak za ulazak u rat. Sedam dana kasnije Japan je napao američku pomorsku bazu Pearl Harbor na Havajima.

Pred kraj Drugog svjetskog rata na kojoj je Japan sudjelovao na strani nacističke Njmeačke  unatoč sve lošijoj situaciji za Japan, Car nije pristao na završavanje rata pregovorima i predajom. Tako mu je savjetovao njegov premijer a car se još nadao velikoj pobjedi. No, nakon predaje Njemačke u svibnju 1945. i odluke SSSR-a o tome da neće produžiti sporazum o nenapadanju, japanski kabinet se sastao u lipnju 1945. kako bi potvrdio odluku o borbi do zadnjeg čovjeka. Ovu odluku je potvrdio Car na kratkom sastanku sa svojim savjetnicima.

Prvi put mu čuli glas 1945.

Saveznici su u srpnju 1945. u donijeli Postdamsku Deklaraciju u kojoj su zahtjevali bezuvjetnu predaju Japana, što su japanska vlada i Car prvotno odbili. Nakon napada atomskom bombom na Hiroshimu i Nagasaki i objave rata Sovjetskog Saveza, Car je ipak odlučio završiti rat. O svojoj odluci obavijestio je svoju obitelj, a 15. kolovoza je preko radija emitirana snimka u kojoj Car objavljuje bezuvjetnu predaju svih japanski vojnih snaga. To je ujedno bio i prvi put da su japanci čuli glas svoga Cara preko radija.

Kakvu je ulogu car Hirohito imao u Drugom svjetskom ratu vrlo je kontroverzno pitanje.
Nakon rata mnogi su ga optuživali za ratne zločine. Amerikanci su ga odlučili poštedjeti. Nije mu se sudilo jer se pokazalo da su agresivnu vanjsku politiku vodili osamostaljeni vojni i politički vrhovi, čak i protiv careve volje. Zločini se jesu činili "u ime cara", ali je veliko pitanje je li on i koliko je mogao utjecati na politiku. 

Amerikancima je zapravo to odgovaralo radi mira u okupiranom Japanu, a umjesto Hirohita žrtvovani su njegovi podređeni kao zločinci i mnogi su  smaknuti u tzv. Tokijskom procesu. Postoje povjesničari koji smatraju da je Hirohito bio vrlo dobro informiran o ratnim događajima i da je imao stvarnu vlast.

Nakon rata bio još popularniji

Poslije rata uspostavljena je ustavna monarhija, a Hirohito je ostao carem bez stvarnog udjela u vlasti. Godine 1946. odrekao se i "božanskoga podrijetla". No Hirohito je uspio funkciju cara prilagoditi novim prilikama. Prije nedostupnu carsku obitelj učinio je bliskom narodu čestim javnim pojavljivanjem. 

Japan je u desetljećima poslije rata doživio gospodarsku renesansu i postao jedna od najbogatijih zemalja svijeta. Tako je Hirohito postao simbolom napretka i demokratizacije svoga naroda.

Stare običaje je tako promijenio. Postao je prvi car koji je putovao izvan Japana (1971). Posjećivao je čak i sumo borbe, a njegov sin i nasljednik Akihito oženio je neplemkinju.