Imamo dvorišta u kojima ne možemo sjediti. Ljeti smo zabarikadirani u kućama po cijele dane. Kad su nam smeće počeli dovoziti 1964., rekli su da će brzo sanirati, nisu do danas, pričaju nam ogorčeni Jakuševčani
KAKO ŽIVE JAKUŠEVČANI
'U prvom redu do smeća živimo 60 godina i udišemo taj zrak. Ovo je problem cijelog Grada'
Smrdi vam? Aha, a sad zamislite kako je nama svaki dan - i ujutro, i popodne, i navečer. Mi smo prije tog smeća tu živjeli. Nitko nas nije pitao kad ga se počelo dovoziti još davnih šezdesetih, oko 1964. Govorili su nam da će to sanirati - nisu. Ni dan danas. Godinama nam se to brdo smeća gomila 100 metara od kuća, pričaju nam Barica i Draga (74), rođene Jakuševčanke, zagrebačkog naselja koje se pretvorilo u ekološku bombu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
08:44
Floskule gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegove ekipe nakon jučerašnjeg novog urušavanja dijela deponije o suosjećanju s građanima dodatno su ih razbjesnile. Lako za smrad, govore nam ove dvije mještanke ogorčeno i pričaju kako im je živjeti svih ovih godina.
- Nikako! Ljeti se gušimo, badava nam i dvorišta i ova lijepa sjenica kad ne možemo sjediti vani. Ima dana kad je lakše, ali lako za smrad, ovo je bomba koja ugrožava naše zdravlje. Mi već 60 godina udišemo taj zrak za koji nas uvjeravaju da je čist i da je sve u redu, a nema kuće u kojoj netko nije obolio. Prozivaju nas što se žalimo kad dobivamo 6000 kuna naknade godišnje, pa zar toliko vrijedi naše zdravlje? Svinje smo imali, svoje zemlje, vrtove, živjeli smo od toga, tamo gdje se sad dovozi otpad bila je livada na kojoj je stoka išla na ispašu. Morali smo svinjce zatvoriti jer, kakti, nismo selo nego prigradsko naselje, pa se sad smrad širi ne samo Jakuševcem, nego i okolnim naseljima. Od čega - smeća - pričaju nam susjede.
Prvi red do smeća
Nemaju ni miran san.
- Noću se budim zbog mirisa plina pa se dižem i provjeravam u kuhinji da nisam možda zaboravila zatvoriti. Razmišljam si u krevetu da je sigurno smrad s deponija, ali ne da mi vrag mira, radije se dignem provjeriti - kaže Draga.
Prvi red do smeća, tako nam opisuje svoj život Branka Turković (66).
- To brdo smeća je prvo što vidim kroz prozor kad se probudim i posljednje prije spavanja. Zbog njega nam i sunce kasnije izlazi, toliko je naraslo - pokušava dočarati kako je živjeti u Jakuševcu, u koji se ona doselila prije 46 godina.
- Muž je ovdje rođen i kao dijete pamti kad im se počelo dovoziti smeće. Ogorčeni smo, jadni, nemoćni. Plaćamo sva davanja ovom gradu i državi, a imamo li istu kvalitetu života kao netko tko živi u Črnomercu ili drugom dijelu? Nemamo. 6000 kuna (796 eura) koje nam daju godišnje je ponižavajuće. Mi nemamo Ustavom zagarantirani čist zrak i okoliš. Imali smo pravo i na sistematski pregled svake dvije godine, sad su nam to odbili. Ljeti smo zabarikadirani u kućama. Sa zatvorenim prozorima i roletama. Sve što je drugima normalno, kao, primjerice, druženje u dvorištima s prijateljima i obitelji, nama nije - priča nam Branka.
'Ovo nije problem samo Jakuševca, ljudi moji, nego cijelog Zagreba'
Jučerašnja magla zapravo im je dobrodošla da to ogavno brdo, tu grdosiju ne vide barem nekoliko sati. Smrad na isti način nije nestao. Dapače, osjetio se i u okolici nekoliko kilometara.
- Tu je na ćošku i drobilica, melju stare madrace i tko zna što još, bude hrpetina svega, a sve te čestice prašine lete zrakom. Nedavno je majstor koji je popravljao krov rekao da nikada nigdje vidio toliko prašine po krovovima. I sve to mi udišemo. Igralište je odmah tu uz to brdo, krasno je napravljeno, dovedu roditelji djecu, što će, nemaju gdje, ali to je strašno, em od smrada, em od pogleda. Ljeti ne mogu, ne da se izdržati pa su i oni s malom djecom zatvoreni po kućama. Puno mještana je oboljelo i preminulo zadnjih nekoliko godina od nekog oblika karcinoma. Je li to povezano - to, naravno, ne možemo dokazati - dodaje Turković, a susjed Ivica Vodopijak potvrđuje.
- Nema kuće u našoj ulici da netko zadnje vrijeme nije preminuo od raka. Mojoj supruzi su lani dijagnosticirali rak štitnjače, bila je na dvije operacije ove godine, a i pas mi je imao rak prostate. Sve to utječe i na okolna naselja, ali se nitko ne diže uz nas i ništa se ne rješava. Nije ovo problem samo Jakuševca, ljudi moji, nego cijeloga Zagreba. Pitaju me što se ne odselim? Pa rođen sam tu, generacije moje obitelji su tu, tu je moj dom. To smeće se treba riješiti, a ne da se mi selimo - naglašava.
Neki unatoč odlagalištu otpada ipak dolaze ovdje živjeti. Novopridošla Lidija centar grada, Šubićevu ulicu, zamijenila je prije tri godine Jakuševcem.
- Kupili smo kuću taman malo prije potresa, vis a vis Bandićevog obećanja da će se Jakuševec sanirati. Ovo je prekrasan kvart, dašak sela usred grada. Da, smrad se osjeti, najgore je kada okreću, mislim gornji sloj, valjda biootpad, tad se ne može živjeti, što je svakih 10-ak dana, no u centar se ne bih vratila - kaže.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
