'U sobi sam ugledao 25 mrtvih beba. Bila je to strašna slika...'

Te noći,  oko tri sata mi je zvonio telefon i zvao me dežurni liječnik, da hitno dođem gore na kliniku. Odmah sam krenuo, a kad sam stigao, naišao sam na kliniku koju nisam poznavao. Potpuna tišina i mrak, jer je nestalo struje. Inače su tamo buka, promet, plač, a tada je bila grobna tišina i sve je mirisalo na zgarište. Visjela je samo nekakva svjetiljka, a djeca su bila u krevetićima, ocrnjenih lica i tiha, govori nam prof. dr. Danko Pavešić.  Prisjeća se tragedije prije 43 godine, kada je 28. ožujka 1975., u rodilištu Kliničke bolnice Dr. Zdravko Kučić u Rijeci, nešto iza dva sata u noći, izbio je požar u kojoj je poginulo 25 beba.

Požar je uočen tek nakon 40 minuta, kada je vatra počela progorijevati dijelove sobe. Vatra je bila slaba, pa su medicinske sestre i čistačica tek nakon pola sata shvatile da se nešto događa kada su čule buku, jer je vatra pregorjela prozorsku traku pa je pala roleta, a potom i je pala i ventilacijska cijev.

Dežurni liječnici i medicinske sestre pokušali su ući u dječju sobu, ali zbog vrućine, dima i mraka nisu mogli prići.

Pavišić je tada bio ginekolog, a po rangu odmah iza tadašnjeg šefa klinike Davora Perovića.

Tada nije bilo direktnih telefonskih linija, pa je sestra morala otići na portu i tražiti od portira da pozove vatrogasce. Vatrogasna ekipa stigla je oko 35 minuta nakon početka požara, i tek tada su uspjeli ući u sobu i počeli spašavati bebe. Djeca su tako gotovo sat vremena boravila u sobi ispunjenoj dimom i vatrom. Od 28 beba preživjele su samo tri, dva dječaka koja su zadobila lakše ozljede i djevojčica koja u požaru zadobila teže ozljede lica i ruku.

- To je bila jedna potpuno tragična, strašna slika. Svake se godine sjetim toga i ne volim kada me novinari pitaju za to, ne volim imati te slike u glavi - rekao je Pavešić.

Sve zbog jedne grijalice...

Požar je krenuo od infracrvene grijalice u dječjoj sobi. Danas je nezamislivo da se ona nađe iznad dječjeg kreveta, no sedamdesetih su bile česte restrikcije, a bolnica se zbog štednje nije grijala noću. U ožujku je i dalje noću bilo hladno, a soba je bila puna tek rođenih beba, pa se noću improviziralo s grijanjem. Jedno dijete ispod grijalice primalo je kisik, a grijalica je na njegov krevet počeka iskriti. Ta je beba jedina izgorjela u požaru, dok su se sve druge ugušile od dima.

- Ta grijalica smatra se potpuno neprimjerenom, ali bilo je hladno i prostorija u kojoj su bile bebe morala se grijati i mi smo se snašli. Montirali smo grijalicu i bilo je toplo. I danas nam je na snazi štednja na sve strane, a posebno u zdravstvu - rekao je Pavešić.

Za požar okrivili medicinsku sestru

Za požar je kasnije bila okrivljena sestra koja je djecu vodila na hranjenje, jer kada ih je sve vratila izašla je iz sobe. Tada je grijalica počela iskriti.

- Sestre su bile van sebe, u potpunom šoku, i to je potrajalo. Danima su nam dolazile inspekcije koje su se ispitivale i istraživale sve. Naš šef klinike prof. Davor Perović tih je dana bio gripozan, zato su mene i zvali da dođem. Ali on je nakon svega smijenjen i budući da sam ja kao docent bio prvi iza njega, ja sam preuzeo vođenje klinike - priča Pavešić.

Tri dana nakon tragedije rodilo se prvo dijete

Tri dana je trajalo zatišje, žene su odlazile rađati u riječko rodilište, dok su sušačko svi obilazili. Nakon tri dana, iako i dalje pod jakim dojmom stravične noći, djelatnici sušačkog rodilišta na svijet su pomogli donijeti prvu bebu nakon požara. Dalje su stvari tekle mirnije i situacija se ustabilila.

- Mi smo brzo uspostavili red i sredili te prostorije Bili smo deprimirani, ali smo počeli raditi. Već se tri dana nakon toga rodilo prvo dijete - govori Pavešić.

'Nažalost, to je bila vijest koja je obišla svijet...'

Deset godina nakon požara dva su se rodilišta spojila u jednu veliku novu kliniku. Pavešić je postao šef nove klinike i na toj funkciji je ostao do 1997. godine.

- Ništa se slično nije dogodilo u Hrvatskoj od tada, ili bar ne u tom obimu. To je vijest koja je obišla svijet. Mi stalno negdje štedimo, a onaj komfor koji imaju napredne države kod nas ne postoji. Imamo odlične sestre i liječnike i zadovoljavajuću aparaturu, ali ne teče sve kako bi trebalo - zaključuje dr. Pavešić.