'Tata' prvih hrvatskih motornih sanjki je mehaničar Marko Knez. Izradio ih je u svojoj radionici u centru Zagreba. Uspjela mu je tek treća verzija, a o njima je 1928. pisao i časopis 'Motor'...
SANJKE IZ 1929.
U Tehničkom muzeju čuvaju prvi hrvatski snjegomobil: 'Išao je 35 km/h, ljeti je postajao auto'
S njima smo spremni na bilo kakav snijeg. Tridesetih godina bile su iznimno važan izum, a danas tehničko blago koje nam ostaje. A pretpostavljam da bi nekima u Zagrebu i danas dobro došle, s obzirom na količinu snijega koja nas je zahvatila, otkriva nam kroz smijeh u razgovoru Marijo Zrna, voditelj Tehničkog muzeja "Nikola Tesla" govoreći o prvim motornim sanjkama u Hrvatskoj.
Osmislio ih je i izradio 1929. vlasnik mehaničarske radionice u strogom centru Zagreba, poznat i kao jedna od legendi zanata - Marko Knez - a danas su dio stalnog postava među vozilima u "prometnoj" sekciji Tehničkog muzeja u Zagrebu. "Tata" sanjki, poznati mehaničar Knez, izrađivao je inače prikolice za motocikle, za tvrtke kao što su Indian i Harley Davidson, otkriva nam Zrna.
- Na saonicama je ugrađen jedan stari motor od motocikla s četiri cilindra od 3,5 KS. Snaga se prenosi uz pomoć lanca na zračni vijak ili propeler, koji je zaštićen ogradom od pletene žice. Vijak tjera saonice naprijed, slično kao kod aeroplana. Sprijeda je na saonicama kao kod automobila ugrađen volan, odnosno kormilo s potrebnim polugama za upravljanje motorom - objašnjava Zrna pa dodaje:
- Osobite su baš po tome što je u njih ugrađen peterocilindrični, zvjezdasti, rotacijski motor za pokretanje elise koja stvara potisak. Isti motor koristio se na njemačkome motociklu Megola, koji se prestao koristiti nekoliko godina ranije, a kod Megole se nalazio na prednjem kotaču. Knez je svojedobno na saonicama testirao i BMW-ov motor, a onda nakon toga, u drugom pokušaju, motor firme Maybach. Ovo je zapravo bila njegova treća ideja, s tim peterocilindričnim motorom. Treća sreća, može se reći.
Knezov naum uspio je iz treće, a u ostale tipove saonica koje je konstruirao u petogodišnjem razdoblju od 1927. godine ugrađivali su klasične redne motore. Što se tiče kočnica ovih sanjki, koči se uz pomoć dviju nazubljenih metalnih poluga trenjem o tlo. Nakon što bi se aktivirale, možemo reći da bi orale po površini ceste i tako onemogućavale kretanje kroz snijeg, objašnjava naš sugovornik.
Saonice su postizale brzinu oko 30 do 35 kilometara na sat, a postoji i njihova "ljetna" verzija, s kotačima, u kojoj one zapravo postaju automobil.
- Gospodin Knez napravio je i tu verziju, na kotačima, no može se reći da su jedini uistinu pravi problem bile kočnice. No kao ideja sve stoji i postoji, sistem pokretanja je tu, one su vozile, a danas predstavljaju pravo tehničko nasljedstvo Hrvatske koje pokazuje kako je sve izgledalo i kako je kod nas sve zapravo i krenulo - dodaje naš sugovornik.
O plavoj "snježnoj nemani" simpatična izgleda i zaobljena kljuna vozila, s četiri male skije na kojima stoji, pisalo se i u časopisu Motor 1928. godine, kao i o našem čovjeku Marku Knezu.
- Može se reći da su unatoč primitivnim sredstvima koja su bila dostupna i upotrijebljena za izradu, saonice iznimno dobro konstruirane - piše o ovom neobičnom vozilu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
