U tri sata koncerta prasnu samo gong, triangl ili činele

Jedna urbana legenda koju glazbenici rado prepričavaju ide otprilike ovako: nakon rata, sredinom prošlog stoljeća, financijski direktor jedne kazališne kuće došao je prvi put na koncert orkestra. Gledao je, gledao i iduće jutro hitno sazvao radnički savjet. Odmah je uzeo riječ i ljutito rekao: “Drugovi, ne može to tako! Gledam sinoć ova dvojica vaših kolega u tri sata koncerta samo su jednom udarila u triangl, jedanput u gong i tri puta u činele. Molim da izglasamo da im se odmah smanji plaća”.

Nakon televizijskog showa ‘Maestro’ trojica udaraljkaša Simfonijskog orkestra HRT-a u neupućenih su gledatelja mogli ostaviti sličan dojam - da je njihov posao kudikamo manje zahtjevan od, primjerice, gudača ili puhačke sekcije. No nakon razgovora s Igorom Kerićem, Krunoslavom Benkom i Borisom Žuvelom takve se predrasude brzo razbiju. Sva trojica vrhunski su multiinstrumentalisti koji su uložili mnogo truda i rada da bi danas bili članovi Simfonijskog orkestra. Najstariji od njih i ujedno vođa dionice udaraljki je Igor Kerić. Stalno je zaposlen u Simfonijskom orkestru HRT-a već 31 godinu. U vrijeme kad se on zainteresirao za udaraljke još nije postojao kolegij na Akademiji, pa je diplomirao glazbenu pedagogiju.

- Počeo sam raditi na HRT-u 1983. godine, ali sam i prije toga bio sedam godina honorarni glazbenik. Nažalost, nisam mogao studirati udaraljke jer je najbliži studij bio u Grazu, a u to vrijeme nije bilo tako jednostavno otići u inozemstvo na četiri godine. Stoga sam završio srednju školu za udaraljke kao teoretičar, pa zatim i gimnaziju. U to vrijeme svirao sam u raznim i brojnim bendovima, no ni sam im se više ne sjećam imena - smije se Kerić. Bili su to, kako kaže, manji udaraljkaški ansambli ili kvinteti u kojima je svirao mnoge glazbene stilove. Na pitanje što sve pripada pod udaraljke, Kerić smatra da je to danas vrlo teško definirati.

- Na internetu vidite da udaraljke mogu biti sve po čemu možete udarati, a da proizvodi zanimljivi zvuk. Svira se žlicama, vilicama, noževima, na konzervama i bačvama za naftu, pa čak i body music.

>>>Više pročitajte u Expressu