Uče obrađujući zemlju: Sami sadimo sve što jedemo u školi

Svakog dana u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku.

Osnovna škola u istarskome mjestu Tinjan od 2012. godine ima svoj vrt od 50-ak četvornih metara. O njemu se najviše brinu učenici od prvog do četvrtog razreda te škole, ali i svi ostali učenici kad za to imaju malo više vremena. Prvašići su prošli tjedan otvorili proljetne radove te su posadili mrkvu, salatu, celer i peršin, ali i neke začinske biljke, poput majčine dušice i rude.

Sve što posade u svojoj malenoj vrtnoj oazi učenici s guštom pojedu tijekom marende. Tinjanska osnovna škola na ideju o šarenom vrtu o kojem se stalno trebaju brinuti došla je zahvaljujući nutricionistici Jasni Trdoslavić-Prusac.

- Željeli smo da djeca jedu zdravije. Ciljevi ovakvog načina rada su poticanje najmlađih na ljubav prema biljkama, životinjama i zemlji te usvajanje novih znanja i vještina u sasvim novom okruženju. Djeca uče kako samostalno uzgojiti neke povrtnice, začinsko i ljekovito bilje te pojedine kulture voća. Također razvijaju ekološki način razmišljanja, a vrt vide kao prostor u kojem se divlje i kultivirano međusobno skladno nadopunjuje. Nadalje, razvijaju i kulturu prehrane u školi i obitelji te uče o flori i fauni s ciljem stjecanja znanja o štetnosti i koristi pojedinih životinjskih i biljnih vrsta. Rezultat svega je da su na kraju svi zadovoljni - rekla nam je nutricionistica Trdoslavić-Prusac.

U sadnji učenicima pomažu i nastavnici te profesori. Neke lokalne tvrtke su im darovale alat, dok su se bake i djedovi pobrinuli za autohtono sjeme koje je bilo neophodno za vrt. Važno je što se u tinjanskoj školi, koja je područna škola OŠ “Vladimir Nazor” iz Pazina, sve radi prema ekološkim načelima.

- Prije tri godine prvi put smo pojeli našu salatu jer smo prije toga godinu dana pripremali zemlju stajskim gnojivom, a potom smo zasijali i djetelinu koja je zapravo predstavljala zeleno gnojivo. Potom smo preorali zemljište koje je bilo spremno za sadnju. Pesticidi su u našem vrtu strogo zabranjeni. Učenici su ponosni na sve što su do sada napravili, a kad je salata koju su posadili došla prvi put na školski stol, njihovoj sreći nije bilo kraja - rekla je Sanja Banko, voditeljica osnovne škole u Tinjanu.

Radeći u vrtu djeca se zabavljaju i uče jer je vrt jedan oblik nastave u prirodi gdje su oni fizički aktivni. Razvijaju motoriku, ali i toleranciju te se dogovaraju oko svega što zajedno rade i svi su složni.

- Lijepo je što imamo vrt, ali ja i kod kuće imam vrt i pomažem roditeljima u sadnji. Znam kako se to radi, a najviše od svega volim jesti salatu. To je najzdravije - rekla je Sara Deltin, učenica prvog razreda.

I njezina školska kolegica Lucija Lovrtečić kaže kako bi svaka škola trebala imati svoj vrt jer je važno da se djeca u školi pravilno hrane i nauče sve o prirodi.

- Zdravo je jesti ono što sam posadiš, a i ja najviše volim zelenu salatu. Nije teško raditi u vrtu, a mi se dogovaramo oko svega, što treba i kako posaditi. Zato nam sve i uspije - rekla je učenica Lucija.

Za nekoliko će tjedana učenici ubrati prvu salatu, a potom i mrkvu, peršin, celer, jagode, blitvu te razno začinsko bilje. Pripremit će ga u svojoj školskoj kuhinji, a prije toga će pomoći i čistiti povrće koje će se poslije naći na njihovim tanjurima.

- Sve je jako ukusno jer nije prskano i jer smo to baš mi zasadili. Kod nas sve uspijeva, a za to je važno imati samo dobru volju i ništa više - složni su učenici koji znaju da se dobre navike stječu u najranijoj dobi te stoga uživaju u obradi vrta i sadnji.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku.

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje.