Učenici: 'Otkada ne pišemo domaće zadaće, više se igramo'

Jako nam se svidjelo što domaću zadaću nismo pisali doma. Kod kuće smo više vremena imali za igranje, treninge i učenje.

Složno su nam to ispričali učenici prvog razreda Područne škole Vidovec u Zagrebu.

Od početka studenog pa sve do Božića, Marijana Farkaš (43), njihova učiteljica razredne nastave, uključila se u projekt “30 dana bez domaće zadaće”. Inicijativu je putem društvenih mreža pokrenuo Marko Ferek, predsjednik udruge Buđenje za razumijevanje ADHD-a. Marijana je jedina učiteljica na razini cijele škole koja je taj projekt implementirala u nastavu. Ideju je oduševljeno prihvatila i ravnateljica Gordana Horvat.

- Prvo sam napravila detaljan plan rada. S obzirom na to da smo odustali od domaće zadaće, djeca su u školi morala više učiti i ponavljati. Također, ovo je generacija u kojoj je dosad bilo najviše djece koja su, već kad su krenula u školu, znala dobro čitati. To je također jedan od razloga zbog kojeg sam se upustila u ovaj projekt - rekla je Marijana.

Dodala je da su djeca bila potpuno oduševljena kad je nakon mjesec dana bez zadaće odlučila još malo produljiti rok.

Ono gradivo koje je po prethodnom planu ulazilo u domaće zadaće učenici su rješavali na satovima dopunske i dodatne nastave. Većina roditelja je podržavala ideju, a samo nekolicina je tim planom ostala zatečena i s pravom su u početku bili pomalo skeptični.

- Međutim, detaljno sam im objasnila kako je to ideja koja će pomoći učiteljima da vide svoj rad i način na koji djeca reagiraju. Uostalom, objasnila sam im kako se djeci apsolutno ništa loše ne može desiti ako tih mjesec i pol dana budu bez zadaće - istaknula je.

Projekt “30 dana bez domaće zadaće” rasteretio je učenike. Sama činjenica da više nemaju domaće zadaće na neki im je način olakšala torbu i glavu. Marijana je navela i kako su joj prvašići svakodnevno pričali da puno vremena provode s roditeljima te da bez zadaće stignu obaviti i sve izvanškolske aktivnosti. Ipak, dogovor u razredu bio je da učenici svaki dan moraju čitati od 10 do 15 minuta naglas.

- Ovaj projekt je nešto novo. Domaća se zadaća ne mora nužno ukinuti. Ideja je potaknuti učitelje da smanje njezinu količinu - zaključila je Marijana te naglasila kako s projektom namjerava nastaviti i u drugom razredu.

Inače, analiza projekta prema podacima prikupljenim u nešto više od 15 škola, dala je projektu prosječnu ocjenu 4,2, čime su inicijatori zadovoljni.

- Većina učiteljica navela je pozitivne promjene kod učenika: veći interes za nastavu i nastavni sadržaj, povećanje aktivnosti na satu, veća kreativnost i realizacija ideja te naglašenije međusobno pomaganje, a neke su istaknule da im učenici govore kako imaju više vremena za druženje s roditeljima.

Vrlo mali broj učiteljica naveo je da je prva promjena bila negativna jer učenici ništa ne uče ili jer su shvatili to kao olakotnu okolnost. Većina učiteljica uvela je neke prilagodbe, primjerice. više čitanja na glas, detaljnije ponavljanje, više različitih nastavnih sredstava, više zadataka u okviru sata, stavljanje naglaska na bitno na kraju sata - navodi se u analizi projekta.     

U ‘Klikeraju’ rade s nadarenom djecom i potiču im kreativnost     

Hrvatski pravilnik o radu s darovitom djecom većim je dijelom istovjetan onome nastalom 1970. i potpuno je zastario.

Ističu to osječki psiholozi koji su prije tri godine osnovali udrugu Klikeraj. Josipa Mamužić, Anamarija Šibalić i Ivan Alagić od 2014. godine u slavonskim osnovnim školama, izvan nastave, radi s darovitom djecom.

- To su edukacijske igre koje imaju didaktičku vrijednost, znači poučavaju nečemu i razvijaju kreativnost. Što je dijete sposobnije, sama igra se obogaćuje, pa iz tih igara najviše profitiraju nadarena djeca - objasnila je psihologinja Josipa Mamužić (30). Svako bi dijete trebalo imati priliku razviti svoje maksimalne mogućnosti, pa tako i nadareno dijete, ističu u Klikeraju.