Ugarsko hrvatski kralj koji je dao zadaviti vlastitu punicu?

Žigmund Luksemburški rodio se u Nürnbergu, a imao je samo 17 godina kada je 1385. oženio zaručnicu Mariju Anžuvinsku. Njoj je bilo 13 godina. Iz današnje perspektive teško je procjenjivati o dvorskim običajima te osobnim i nacionalnim interesima vladara. Vjenčanje kraljevskog para značio je ostanak loze na vlasti, bez obzira na godine i ma koliko to iz današnje perspektive bilo skandalozno.  

Marija je nakon smrti oca Ludovika I 1382. sjela na prijestolje Ugarske, a budući da je bila maloljetna, njezina majka Elizabeta Kotromanić bila je regentica do udaje za Žigmunda. Svjesna da bi joj taj brak mogao oduzeti moć, pokušala se umiješati i prekinuti zaruke i kćer zaručiti za francuskog kralja Karla V. Žigmundu se to nije svidjelo, pa je požurio sa svadbom. 

Učinio sve da se dočepa prijestolja

U isto vrijeme u borbu oko prijestolja uključuje se Karlo Drački iz Napulja koji smatra da je on zakoniti nasljednik Ludovika i kao njegov najbliži muški srodnik, budući da pripada lozi Anžuvinaca. Dio plemstva ga podupire, pa on dolazi na dvor i u prosincu 1385. otima Mariji krunu i kruni se za kralja. Elizabeta to nije planirala mirno gledati, nego je osmislila urotu u kojoj je Karlo Drački poginuo. No njezina spletka bila je prozirno i loše izvedena tako da su svi znali kako je upravo ona krivac za Karlovu smrt što su joj mnogi zamjerili. 

Elizabeta je sa kćeri Marijom rado boravila u Hrvatskoj, pa je i te 1387. godine u siječnju nakon posjete jadranskoj obali krenula u Ugarsku. Putem ju je sustigla grupa pobunjenih plemića, te su i nju i Mariju oteli kako bi osvetili smrt Karla Dračkog. Povijesna činjenica je da su Mariju oslobodili, a Elizabetu su ugušili rukama. Prema nepotvrđenim pričama, upravo je Žigmund Luksemburški stajao iz otmice i on je naručio Elizabetinu smrt, dok je prema drugom izvoru Karlova udovica zatražila da je pred njom pogube daveći je rukama. Marija se vratila svom suprugu u Ugarsku. Žigmund je u međuvremenu učinio sve da se dočepa prijestolja.

Vrlo učen čovjek ali neomiljen političar

Ipak, morao je brojnim ustupcima, ali i prenošenjem nekih kraljevskih ovlasti potkupiti mnoge kako bi uživao potporu plemstva, pa je tek 1387. godine okrunjen za kralja Ugarske. Slovio je za vrlo učenog čovjeka koji je govorio nekoliko stranih jezika – uz njemački i mađarski, znao je latinski, talijanski i francuski. Nije bio omiljeni političar.

- Povijesni izvori vrlo malo govore o tome kakav je čovjek bio Sigismund Luksemburški, a negativan stav o njemu sigurno je proizašao iz kruga njegovih političkih protivnika. Treba uzeti u obzir i činjenicu da je historiografija kao znanost nastala tek u 19. i početkom 20. stoljeća, te da su mnogi povjesničari uzimali tadašnje kriterije u ocjenjivanju vremena u kojem je Žigmund djelovao, što je nedopustivo. Najviše su ga demonizirali u Češkoj jer je ondje pokretao husitske ratove kojima je htio obračunati se sa hereticima u toj zemlji - objasnio je prof. dr. Borislav Grgin na katedri Svjetska povijest u srednjem vijeku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 

Ženskaroš s brojnom vanbračnom djecom

Sigismund je bio kontroverzna ličnost i mnogi su mu pripisivali brojnu izvanbračnu djecu, da je ženskar, da je volio piti, ali nigdje nema službene potvrde. Među neistinom je legendama i ona prema kojoj je Janko Hunjadi, otac najmoćnijeg hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina, bio Žigmundov nezakoniti sin. 
- Prema toj legendi je Žigmund bio smrtno zaljubljen u Jankovu majku Elizabetu I kao zalog svoje ljubavi ostavio joj je prsten kada se dječak rodio. Međutim, jednog dana ona je prsten nesmotreno skinula s ruke i u tom času joj ga je oteo gavran. Naravno, ulovili su ga i prsten je sretno vraćen vlasnici. Zato se, smatralo se, na grbu Hunjadijevaca nalazi gavran s prstenom. Toj obitelji legenda je dobro došla da se stvori politički mit koji im je omogućio nasljedovanje ugarske krune I privid duge tradicije na prijestolju, no u njemu nema ni trunke istine - objasnio je dr. Grgin dodajući kako su Žigmundu mnogi pripisivali i veze sa sluškinjama te drugim pučankama ili poslugom, no nema povijesnih dokumenata koji bi to potvrdili. 

- Žigmunda plemstvo u Hrvatskoj i u Ugarskoj nije osobito voljelo jer osim što se na neki način nametnuo, svoje kraljevstvo je dosta zanemarivao. Bavio se više vanjskom politikom, zbivanjima u srednjoj Europi te crkvom i papinskim spletkama, a zanemarivao je Hrvatsku i Ugarsku. Na prijestolju je bio kao najdugovječniji vladar i mandat mu je trajao 50 godina. Ipak, u svim svojim nastupima ponašao se kao Mađar. Odijevao se na ugarski način, imao je i bradu kako se nosila u to doba, te je na neki način i odjećom te svojim stilom želio pokazati pripadnost Ugarskoj - ispričao nam je dr. Grgin. 

Žena mu poginula u sumnjivim okolnostima

Obiteljski život s druge strane nije mu osobito cvao. Sa Marijom nije imao djece, a velika tragedija nepristranim kroničarima opet je dala prostora za nagađanja. Naime, 1395. godine Marija je konačno ostala trudna.  

- Išla je sa plemstvom u lov i tada je pod nerazjašnjenim okolnostima, koje su mnogi kasniji proglasili sumnjivima, u visokom stupnju trudnoće pala s konja. Kraljica je izgubila dijete i umrla je. Pretpostavlja da je beba bila muškog spola -  istaknuo je dr. Grgin.  

Žigmund je tada doživio veliku krizu vlasti, jer krunu je nosio zahvaljujući braku s Marijom. Moć je uspio zadržati vjerojatno organizacijom kršćanskih pohoda protiv Osmanlijske opasnosti. Nakon bitke kod Nikopolja gdje je sultan Bajazid u potpunosti porazio kršćane, Žigmunda su na povratku do Ugarske zarobili i dvaput svrgnuli s prijestolja zbog velikom nezadovoljstva mađarskih plemića. Trzavice su trajale sve do 1406. kada se povezao s Marijinom rođakinjom Barbarom Celjskom, iz legenda kasnije poznatijom Crnom Kraljicom. Oženili su se 1408. godine kada je Barbara imala 16 godina.

Drugu ženu mu prozvali Crna kraljica

- Svadba je bila u Krapini i smatrali su je prvorazrednim društvenim događajem na međunarodnoj razini. Uzvanici su bile mnoge okrunjene glave i prijestolonasljednici Europe. O njoj su kružile još strašnije legende. Navodno se odijevala u crno pa su joj zato dali nadimak Crna Kraljica, a optuživali su je da se bavila okultizmom i crnom magijom - objasnio je dr. Grgin.

Dokumenti ističu kako je Barbara bila žena iznimne ljepote koja je ostavljala bez daha svojom prekrasnom pojavom. Usto, Barbara je navodno organizirala razuzdane orgije zbog kojih su je opisivali kao oličenje nemorala. Dio života stolovala je na Medvedgradu, a ondje sa zidina bacala ljubavnike ili su joj prijatelji bili gavrani koje je slala neprijateljima kako bi im iskopali oči. 

Varaždinska vampirica

Kako bi se riješila turske opasnosti, jedna od legendi kaže da je Medvedgrad i dušu prodala vragu te se zato nakon smrti pretvorila u zmiju koja i danas živi u tajnim tunelima Gornjeg Grada. Nastavljajući bogati folklor priča koje su o njoj kružile, dobila je posmrtno i titulu varaždinske vampirice. Navodno je ustala iz groba i vraćala se terorizirati stanovništvo pijući im krv, a konačno ju je neki pravoslavni svećenik uspio pobijediti i poslati na vječni počinak. 
Mimo legendi, povijest zna da je Žigmundu rodila jedino dijete, kćer Elizabetu. Bila je željna vlasti i rado je suprugu pomagala u državničkim poslovima dok je izbivao iz zemlje. Pamti se i jedna ljubavnička svađa. Ne zna se razlog, no 1419. godine Sigismund i Barbara su se toliko posvađali da je i nju i kći Elizabetu dao protjerati iz kraljevstva na više od godinu dana. Ipak su se pomirili i njihova je ljubav potrajala do smrti. Žigmund Luksemburški umro je 1437. godine. Pokopali su ga uz grob kralja Ladislava I kojeg je idolizirao, istinski poštovao i smatrao savršenim vladarom, ratnikom i čovjekom. Barbara je umrla u Češkoj 1451. godine. Ondje ju je pokosila epidemija kuge.