'Ulica' je rušila jednog ministra branitelja, pa neka bira drugog

Šatoraši stvarno nemaju sreće.

Prvo su godinu dana pritiskali bivšeg premijera Zorana Milanovića da smijeni ministra branitelja, a sad već šesti tjedan mole premijera Tihomira Oreškovića da im napokon izabere novog ministra branitelja.

Sa svime su se spremni pomiriti: i sa smjenom prvog ministra, i sa smanjenjem proračuna za branitelje, i sa činjenicom da se nitko ne gura da bude ministar, i sa činjenicom da premijera i njegove poslodavce ne brine previše hoće li uopće popuniti resor branitelja, i s pričama da bi ministarstvo branitelja trebalo ukinuti, pa i sa činjenicom da Ministarstvo sada formalno vodi Vesna Nađ, osoba čiju su smjenu tražili čim su prije godinu i pol podigli šator...

Samo da im premijer konačno podari nekog ministra. Samo jednog, bilo kojeg.

A premijer, velikodušan kakav jest, ponudio im je da mu oni sami, očajni kakvi već jesu, dostave još par prijedloga za ministra kako bi mogao izabrati bilo koga, samo ne Milijana Brkića.

Ministar na Njuškalu

"Ovo je situacija", kaže danas bivši ministar Predrag Matić, "da ulica traži ministra". 

Što je posve logično. Ulica je smjenjivala bivšeg ministra, ulica će izabrati novog ministra.

Pored svih mehanizama za imenovanje ministara, onih kvota "dva plus jedan", pa prava veta s obje strane, pa Vijeća za suradnju, pa najave da će premijerova biti "prva i zadnja", sada smo dobili biranje ministra na natječaju.

Ili kako reče Fred Matić, "tražimo ministra na Njuškalu".

To se dosad nikada nije dogodilo ni u jednom resoru. Da udruge ili pak zainteresirani pojedinci, kako bismo nazvali šatoraše iz Savske, predlažu svoje kandidate ili odobravaju one koje je iznjedrila politika.

Za to su se borili. U šatoru

To, samo po sebi, čak i ne bi bilo toliko loše. Da kulturnjaci, kako je to ovih dana naglasio Nenad Stazić, potvrđuju Hasanbegovića, ili da znanstvenici potvrđuju Predraga Šustara, ili da medicinari kažu nešto o Dariju Nakiću, ili da vojnici biraju ministra obrane ili policajci ministra unutarnjih poslova.

Jer, ako već Katolička crkva ima utjecaja na izbor ministara i njihovih zamjenika, zbog čega bi se ta mogućnost uskratila ostalima?

Zasad su to pravo, naravno, dobili jedino branitelji. Oni su se za to borili: i to ne samo u ratu, nego i u šatoru.

Ali i Mijo Crnoja, sjećate se njega, prošao je proces salušanja u šatoru. Iznio je svoj program, dobio blagoslov, potom blagoslovio i prostorije Ministarstva, pa je koncu sve otišlo dođavola. Šatoraši su rekli svoje, ali premijer i njegovi poslodavci su rekli njihovo, pa je Crnoja zabilježio šest dana u ministarskom sektoru.

Zaključak: to što su šatoraši, odnosno branitelji, dali svoj blagoslov za ministra, očito nije baš previše značilo.

Pustoš i praznina

Sad šatoraši daju svoj blagoslov i Milijanu Brkiću, čovjeku sa sumnjivom diplomom. Ali nakon toga je pustoš i praznina. 
Vukovarski branitelji na jedvite jade sada guraju imenovanje Branka Borkovića, Mladog jastreba, čovjeka koji odavno gaji političke ambicije, što je i zacementirao izjavom da on "nema kompleks NDH jer su njegova dva djeda bili hrvatski vojnici" (što god to značilo) i da bi pozdrav "Za dom spremni" trebalo uvesti u oružane snage. "Par dana bi se bunili pa zaboravili", reče nedavno Borković.

Znači, dogurali smo do dvojice kandidata, od 500 tisuća registriranih branitelja.

Čak se ni Josip Klemm nije javno kandidirao, premda taman i sam ima stanovitih problema sa zakonom.

Ali dobro, čak i ako Orešković popabirči nekoliko kandidata za ministra branitelja, što onda? Što ako premijer opet odluči napakostiti Tomislavu Karamarku i ne odabere Brkića?

A šef HDZ-a svim snagama je zapeo da kolegu Milijana izmjesti s mjesta glavnog tajnika HDZ-a prije unutarstranačkih izbora i pogurne ga u vruću fotelju ministra branitelja, sa smanjenim proračunom i povećanim apetitima.

Profinjeni ukus šatoraša

Hoće li, dakle, Karamarko i HDZ uopće pristati dići ruku za Borkovića ili nekog drugog "kandidata s Njuškala"? Za koga će onda biti Most? Što kad ispucaju prava veta na Brkića i Borkovića, kako će doći do trećeg čovjeka? Opet preko oglasnika?

I što ako taj čovjek ne zadovolji ukus šatoraša? Pa oni opet navale plinskim bocama...

Kao što se vidi na ovom slučaju, pozivni natječaj može eventualno funkcionirati u konsolidiranim uvjetima, kako bi vladajuća politika dobila kadrovsku širinu, ali i prebacila odgovornost na udruge ili javnost. Uostalom, ako je uobičajeno da se zakonski prijedlozi daju na javnu raspravu, zašto ne bi isto bilo i s kadrovskim rješenjima?

Nažalost, u ovoj Vladi na rubu raspada, biranje ministra "preko oglasnika" samo dodatno potencira nemoć i nedostatak vizije. 

Umjesto da Domoljubna koalicija zatrpa premijera sa desetak kandidata, s urednim prebivalištima i diplomama, s blagoslovima svećenika i šatoraša, Orešković sada moli branitelje da mu pomognu u izboru ministra.

Što je posve razuman prijedlog. Jer rušili su onog kojeg nisu birali, pa neka sada biraju onog kojeg neće rušiti.

Ako uspiju pronaći jednog takvog.

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku