Uplašeni ribar: Pošaljite Hitnu pomoć jer ću uskoro biti mrtav

Puhala je orkanska bura, a podivljalo more dizalo je brodicu na vrh vala, lomila je na stijene uvale, povlačilo natrag i s novim valom opet njome tuklo o škrape. Na provi te brodice čekao sam u pripravnosti da prođu tri vala, da procijenim gdje, što i kako da učinim, a s četvrtim sam valom skočio s broda i zagrlio greben. Uhvatio sam ga tako čvrsto da me sljedeći val nije povukao natrag, a onda sam se brzo uzverao na nju pužući i spasio se. Bio sam potpuno mokar na onoj buretini, ali sam ozlijedio samo koljena i kuk. Ostao sam živ i bez težih ozljeda, sam Bog me spasio, kazao nam je brodolomac Franjo Đirlić (65), ribar iz Smokvice na Pagu. 

Čim je shvatio kamo ga valovi bacaju, prije samog brodoloma, nazvao je mobitelom policiju i zamolio ih da mu na uvalu kod rta Prutne na Pagu pošalju hitnu pomoć jer će uskoro biti ili mrtav ili teško ozlijeđen.

On je sa svojom pet metara dugom brodicom tipa Istrijanka, s kabinom i natkabinom krenuo na lignje u utorak oko pet ujutro. I on i supruga Neda kažu da je bila bonaca, a more bilo kao ulje, bez naznake ikakva vjetra. 

Barba Frane je ulovio nekoliko lignji, a čim su prestale gristi oko sedam sati, krenuo je dignuti vršu. Vrša je ostala u moru jer je zapuhala bura, a barbi je u plovidbi otkazala penta od osam konja.

- Taman je bila stigla s generalnog servisa ovlaštene tvrtke, ali nikako nije htjela upaliti. Pokušavao sam je popraviti kad sam začuo onaj poznati fijuk bure. Puhnula je "iz rukava", naglo i snažno. Bacio sam glavno sidro da me ne odnese, nakon njega i pomoćno, ali nije se "uhvatilo" o pjeskovito dno. Odmah sam nazvao 112, dao im svoju poziciju i objasnio što se događa. Vrijeme je protjecalo kao vječnost, a barka se kao orahova ljuska nemilosrdno nošena burom približavala hridima punte Prutna. Brodica je bila 30-ak metara od hridi kad je sidro "uhvatilo". Valovi su me preko kabine zalijevali pa sam praznom kantom izbacivao more. Ponovo sam nazvao policiju i kazao im da stvar ne izgleda dobro i da ću, ako preživim, biti teško ranjen te im točno kazao kamo da mi pošalju hitnu pomoć. Nisam gubio prisebnost nego sam razmišljao što bih ja kazao nekome tko bi me nazvao u ovakvoj situaciji, što da čini - kaže barba Frane, umirovljeni vatrogasac koji je posljednjih 25 godina radio u Operativno komunikacijskom centru Javne vatrogasne postrojbe i sam često primao pozive upomoć. Skočio je na hrid.

- Već sam se bio "samospasio", a moja brodica još nije bila potonula kad je stigao policijski brod, ali sa samo jednim djelatnikom. Na toj buri i tim valovima, jedva da je mogao sebi pomoći, a kamoli meni pa sam mu pokušao reći da mi baci konop ili pokuša spasiti moj brod. Nazvao sam policiju pa su mi rekli da me ophodnja traži po Smokvici i da me ne može naći, a da je Lučka kapetanija na otočiću Zečevu. Zašto su tamo išli, kad sam im iscrpno i precizno opisao gdje sam točno, to ne znam. Policijski brod je u međuvremenu otplovio i vratio se za 20 minuta s djelatnikom Lučke kapetanije. Brod nisu ni pokušali spasiti, a ja sam već bio spašen pa su otišli. Iz policije su mi javili da policajci automobilom stižu po mene na pravu lokaciju ovaj put. Čekao sam ih, čekao, bura me potpuno osušila u tih dva i pol sata pa mi je dosadilo čekati i krenuo sam pješice prema Povljani. Tamo sam naišao na policijsko vozilo pa su me onako šepavog odvezli kući u Smokvicu. Pokušaj mojeg spašavanja bio je strahovito manjkav, da ne kažem kaotičan, a onda pročitam službeni izvještaj na portalima da su me zbrinuli i brodom odvezli na Zečevo!? Pa da čovjek umre od jada! - kaže Đirlić.