Ušli smo u kotlovnicu u kojoj je Račan imao tajni sastanak...

Nekadašnji centar moći, deseterokatnica na zagrebačkom Savskom nasipu nema niti jednog prozora, a strojarnica (bivša kotlovnica) čuva nedavno “umirovljeni” agregat koji je u popularnu Kockicu dopremljen s potopljenog broda.

Zgrada se više puta spominjala kao mjesto na koje bi se mogla preseliti Vlada. Sve je ostalo na pričama. Na platou zgrade, u kojoj su nekad stolovali sekretari Centralnog komiteta Hrvatske, zub vremena učinio je svoje. Dijelovi mramornih stepenica otpadaju, za obnovom vapi vanjski stakleni te betonski dio fasade. Na ulazu me dočekao Dubravko Lončarić, voditelj tehničkih poslova i sigurnosti. U obilazak krećemo od strojarnice (kotlovnice), mjesta na kojem je 1990., u jeku predizborne kampanje za prve višestranačke izbore u Hrvatskoj, Ivica Račan održao tajni sastanak s pojedinim generalima JNA-a, o čemu je govorio u intervjuu za Globus. Račan je bio pod pritiskom generala i KOS-a da im pripremi put za vojni puč, no uspješno ih je odbio.

Dok se spuštamo stepenicama u strojarnicu očekujem prostor pun prljavštine, prašine, paučine, ali i šištanje pare. Ničeg od toga nema.

Strojarnica je obnovljena 2008. i iz tog mjesta regulira se grijanje i hlađenje. Kroz strojarnicu prolaze i cijevi, kojima se zgrada bez prozora opskrbljuje zrakom. Obnova energetskog sustava stajala je oko 20 milijuna kuna, ponosno ističe Lončarić pokazujući sve što je učinjeno. Navodi kako je upravo kotlovnica bila najslabija točka u zgradi, a potrošnja energije smanjena je za 20 do 30 posto.

- Sad nam je slaba točka vanjsko staklo i betonska fasada te plato koji je u derutnom stanju – priča Lončarić dok nas vodi do starog agregata, koji je uzet s potopljenog broda i dopremljen u zgradu. 
- Radio je do 16. prosinca 2016. Rezervni dijelovi bili su problem. Više ih je nemoguće nabaviti - napominje Lončarić. Hodnikom nas vodi do radionice, koja je nekad bila glavno mjesto za popravke. Prostor čuva tokarski stroj, bušilicu i ostale alate. 
- To čuvamo kao eksponate. Sve je ispravno, ali danas više nema ljudi koji bi na tim strojevima radili – napominje Lončarić.

Dok obilazimo kotlovnicu zanima me postoji li kakav tajni izlaz iz zgrade i gdje je, no vodič uz smijeh kaže da ga, tijekom godina rada, nije otkrio.
- Očito su se u vrijeme gradnje zgrade, ljudi na vlasti osjećali dovoljno sigurno – dometnuo je Lončarić koji za sljedeće odredište predlaže krov, koji je obnovljen prošle godine. Stepenice do desetog kata ovog puta nisu opcija pa do cilja stižemo dizalom. Izlazimo na krov i zastaje mi dah od panoramskog pogleda. Pušta me kratko da uživam u jedinstvenom prizoru, a potom nastavlja. 
- Pogledajte vanjsku metalnu konstrukciju. Vidite koliko je u lošem stanju, silikon se raspucao. Kad su jake kiše voda probije u urede. Problem su i stakla koja na mjestima znaju popucati. I s tim se borimo - pokazuje Lončarić preostale mane zgrade. Na krovu je i dizalica, kojom su se nekad prala stakla, ali više nije u funkciji. Ne peru ste stakla, pitam: 
- Ne, strah nas je. Posljednji put imali smo tu majstora koji nam je lijepio napuknuća na vanjskim staklima – kazao je. 
Lončarić kaže kako bi uskoro trebao biti objavljen novi natječaj za sanaciju staklenog i betonskog dijela fasade te platoa. Novac je osiguran, a procjene su da će stajati 15 milijuna kuna. S obzirom da se posao mora odraditi u suradnji s konzervatorima, jer je zgrada zaštićena kao kulturno dobro, Lončarić se nada da će u lipnju krenuti prva faza obnove. S krova odlazimo u razgledavanje unutrašnjosti zgrade. Posljednjih godina obnovljeno je 65 sanitarnih čvorova, u kojima su ranije otpadale pločice. 
U zgradi ih ima oko 250 ureda, dvije velike i šest malih dvorana za sastanke. Nailazimo i na malu prostoriju, koja se više ne koristi. Nekad je bila mjesto za “zračnu poštu”. Na vratima svakog ureda i danas su brave koje su postavljene prije 50 godina.


- One su specifične. To su američke brave i još su u funkciji – ističe Lončarić. 
Zgrada je djelo arhitekta Ivana Vitića, a u uređenju interijera sudjelovali su umjetnici: Raul Goldoni, Edo Murtić, Jagoda Buić, Stevan Luketić. Zgrada koja se prostire na gotovo 15.000 četvornih metara ima tek trećinu iskoristivog uredskog prostora. U prizemlju je hodnik, koji vodi do Kongresne dvorane, a u prošlosti bio je čekaonica. Članovi Centralnog komiteta na raspolaganju su u zgradi imali doktora opće prakse, stomatologa i rengen. Podsjetnik na to vrijeme je pločica s natpisom “slobodno zauzeto” te stolice jedna do druge poslagane uz zid.

Kotlovnica je nekad bila mjesto za tajne sastanke

Kotlovnica je obnovljena 2008. godine i tek rijetke stvari, koje su podsjećaju na prošla vremena, među kojima su stari agregat i radionica. Na tom mjestu Ivica Račan je ‘90-te imao tajni sastanak s generalima JNA.     

Metalni reljef, mozaik i tapiserija od šest metara

Kongresnu dvoranu, koja prima 250 do 300 ljudi, krase metalni reljef Stevana Luketića i mozaik Zlatka Price.

Tu je našla i tapiserija Jagode Buić koja je dugačka šest metara.

Na prvo katu je mozaik Ede Murtića.

Voditelj unutarnjeg uređenja bio je kipar Raul Goldoni, čija staklena stijena dominira predvorjem zgrade.