Uspon i pad: Bez Bandića nije niti mačka silazila s drveta...

Vjerujem da je Milanu sada jedno od najtežih razdoblja u životu, možda i teže nego u pritvoru, kaže jedna suradnica Milana Bandića.

Zagrebački gradonačelnik to je samo na papiru. Pod strogim je mjerama nadzora nakon otvorenih istraga u kojima se tereti da je oštetio Grad i državu za više od 20 milijuna kuna. Ispred stana stalno dežura policija, ne smije ništa važno u njega unijeti niti iznijeti jer mu je imovina blokirana. Milan Bandić je u gotovo 15 godina vladanja Zagrebom uspio postići percepciju da bez njega grad ne funkcionira. On je bio alfa i omega. Sada ne smije raditi ništa. Ne smije niti nazvati svoju zamjenicu Sandru Švaljek i reći još što da radi. Ako mu se ne sviđa kako je neki park uređen ili cesta asfaltirana, poziv kritike bi značio odlazak u pritvor i gubitak 15 milijuna kuna jamčevine.

Smije s njom razgovarati o cvijeću, ali ako joj kaže gdje posaditi cvijeće, gubi slobodu. Nikada Milan Bandić nije bio tako nemoćan, zatvoren kao ptica u zlatnom kavezu. Čak i kada je bio dogradonačelnik, vukao je konce. Iz bolesničke postelje nakon moždanog udara blokirao je odluke koje mu se nisu sviđale. Ali nikada nije stavljen u poziciju da sve može gledati, ali ništa poduzeti. Najgore mu je što ispitivanje stotina svjedoka i cijeli proces protiv njega, može potrajati i godinama. A on do završetka ne smije biti gradonačelnik.

S odvjetnicima veliku nadu polaže u dvije opcije. Jedna je tužba kojom traži da ga Ustavni sud vrati nazad na posao. Druga je priprema za uspon u na parlamentarnim izborima. Nije mu zabranjeno baviti se politikom i planira sa strankom koju će osnovati osvojiti dovoljan postotak glasova kako bi bio ključan za formiranje Vlade 2015. godine.

Dotad Bandiću teško pada gledati kako mu vlast i utjecaj iz dana u dan klize iz ruku u Zagrebu. Ako ga Ustavni sud ne vrati na posao, vlast će ostati zacementirana u rukama zamjenice Sandre Švaljek.

Hoće li se zaista Bandić od jednog od najmoćnijeg hrvatskog političara postati ispuhana politička lopta? Njegov je uspon protkan širokim spektrom pionirskih političkih poteza, velikim lukavstvom, mrežom suradnika u svim sferama društva koje je zadužio. Knjiga "Ja, Milan", autorice Jelene Badovinac i autora Ivana Pandžića, novinara 24sata, donosi jedinstvenu analizu i secira detalje...

Bandićevo je djetinjstvo bilo tegobno, na način kakav je danas teško zamisliti. Bandići su bili toliko siromašni da nisu imali ni za fotografiranje - zato danas nemaju fotografija kao uspomena iz djetinjstva. Obitelj je bila pobožna, kao i većina u Hercegovini. Evo detalja iz knjige:

"Svom sam Milanu govorila - moli Krista svako jutro i večer, misli na njega i kad jedeš i kad spavaš, nemoj mu okrenuti leđa i on te nikada neće ostaviti, grcajući kroz suze govorila je Blagica Bandić, majka pritvorenog gradonačelnika koju smo obišli par dana prije Bandićeva privremenog puštanja na slobodu. Sve je na njoj odavalo da već noćima ne spava.

Vedrana Bekavac Šuvar/24sata

Majka Blagica: Moj sin je nevin, nije ono što pišu

Umorne oči, natečene od plakanja, Blagica Bandić krila je platnenom maramicom. Sjedila je mirno i tužno na kauču u svojoj kući u selu Pogana Vlaka. U rukama je vrtjela krunicu i čeznutljivo gledala prema vratima nadajući se kako će se njezin sin Milan Bandić svaki čas odnekud pojaviti.

'Zna doći nenajavljeno, samo me iznenadi, nikad ne zna hoće li i koliko ostati, puno radi, uvijek je bio takav. Najsretniji je kad dođe kući, uđe, skine cipele, legne tu na kauč, pa kaže: Mama, napravi mi pure i žbuna, to voli još otkad je bio dijete. Ne treba mom Milanu puno, nema on prohtjeva', kazala je, više kao za sebe, Blagica Bandić.

Nije imala potrebe puno govoriti. Samo je ponavljala, ‘moj sin je nevin, on nije ono što se o njemu piše’. (...)

Nedugo nakon Dragane došao je i mladi Bandićev rođak Toni Bandić. Njegov djed Stanko brat je Milanova oca Joze.

'Kako si strina', pita Toni majku zagrebačkog gradonačelnika.

Ona ponovno zaplače, pa mu stisne ruke i kaže: ‘Zatvorili su mi dijete, mog Milana’. Toni Bandić živi u kući u Cerovom Dolcu. On i njegov otac su nogometni suci, a kuću su obnovili 2009. godine.

‘Svi se pitaju otkud nam novci. Koji novci? Čitav život radimo na zemlji, ovdje je tri hiljade trsa, dolaze djeca, unučad, braća, sestre, rođaci, svi mi radimo zajedno, obrađujemo zemlju svi skupa otkad znamo za sebe, svi ulažemo u isto, mi se držimo zajedno, oduvijek je bilo tako’, kaže Toni Bandić. Mladi momak, dobar student, vozi auto star najmanje dvadeset godina. Obitelj Bandić živjela je od sadnje duhana. Majka Blagica nije nikada bila zaposlena, držala je kuću i radila na polju.

Bandići su živjeli od uzgoja i prodaje duhana

‘Ovdašnje su vam žene fizički radile isto kao i muškarci. Ove smo godine brali grožđe, znate kako je to kod nas, jedan drugom idemo u berbu, to je tu normalno, nitko nikoga ne plaća da bi mu pomogao. Obične su gluposti da Bandić plaća ljudima da rade na njihovu polju. Ja živim u kući preko puta njihove’, kaže ravnatelj gimnazije A. B. Šimića u Grudama, Mladen Leko, dobar prijatelj Milana Bandića. 

‘Milanova majka uzela je kantu i krenula onako bolesna u polje trgati lozu. Hoću vam samo slikovito dočarati kako ovdje ljudi žive, žena je naučila cijeli život raditi, čak i tako bolesna ne može samo sjediti. Mi smo kao djeca u školu pješačili sedam kilometara tamo i natrag, Nakon toga išlo se u polje. Zemlja Bandićevih bila je nešto bolja nego naša’, prisjeća se Leko,.

- Bandićevi su dobivali kvalitetniji duhan koji se mogao bolje prodati - dodaje.

Potom nastavlja: "Zanima vas kako se Milan školovao? Pa nije jednom otišao u Zagreb s torbom duhana koju bi prodao te od tih novaca platio režije i knjige. Priča se da Milan nije bio Bog zna kakav učenik. Ako mislite je li imao sve petice, nije. Ali je bio najbistriji u razredu i na njega su se mnogi oslanjali. Zbog siromaštva je bio vrlo uporan i tvrdoglav".

Otac Jozo Bandić umro je dok su djeca bila mala. Kraće vrijeme radio je u Njemačkoj, no nakon toga se razbolio i umro.

"Rano smo ostali bez oca, sve smo iznijeli na svojim rukama", kaže Tonka. "Mi smo naučili raditi, šparati, boriti se i ne kukati. Stvorili smo to nešto krova nad glavom i sad o nama pišu laži. Pitaju uvijek da damo slike dok smo bili djeca. Nemamo mi slika, nije bilo fotoaparata, nije se imalo novca za slike", kaže Tonka.

Sve bi darove uvijek razdijelio drugoj djeci

O tome kako se skromno živjelo tada u hercegovačkim selima svjedoči i guslar iz Gruda Željko Šimić, nekadašnji Bandićev srednjoškolski nastavnik matematike, koji je o njemu spjevao ep.

Jedan od stihova kaže: "Prve gaće i kaputa malo, sašilo mu kad u školu slalo, bos najviše hoda je po selu, zimi ljeti kroz godinu cijelu, tvrd mu taban u obiju noga, žesticu draču gaziti moga, kad je prvi razred pohađao, od krmeta opanke imao".

I zaista, u tih sat i pol boravka u kući, u kojoj je tijek razgovora tekao isprekidano, spominjalo se kako je Milan Bandić kao dijete u školu hodao u dva broja većim cipelama kako bi ih mogao nositi i dogodine, kako je za svakog tko god bi ga nazvao uvijek bio na raspolaganju, a svaki poklon koji je u kuću ušao, slika, pršut ili nešto treće, svaki se naš sugovornik taj dan zakleo da “Milan ništa nije uzeo sebi. Sve su to uvijek raznijeli, pojeli i popili drugi"...