Branko Bačić i Davor Božinović ustali su u obranu Thompsona i njegovih fanova, pitajući se "gdje je tu sramota" o kojoj govore SDP i Možemo. HDZ ponovno okreću glavu i govore o ljubavi prema domovini i zastavi.
News
Komentari 109
Branko Bačić i Davor Božinović ustali su u obranu Thompsona i njegovih fanova, pitajući se "gdje je tu sramota" o kojoj govore SDP i Možemo. HDZ ponovno okreću glavu i govore o ljubavi prema domovini i zastavi.
Nekad je sramota bila politička korupcija, sad je hrvatska sramota ustaštvo na Thompsonovu mitingu.
A HDZ ostaje slijep na obje pojave.
"Kažu da je sramota, a gdje su to vidjeli sramotu", pita se Branko Bačić, reagirajući na objave SDP-a i Možemo!. "U pola milijuna mladih ljudi koji pjevaju o ljubavi, vjeri i domovini? U dva dana bez incidenata, s osmijehom i bakljama, uz pjesmu i zastavu? Ako je to sramota – onda imamo problem s onima koji su zaboravili kako izgleda ponos".
Pridružio mu se i ministar policije Davor Božinović. "Etiketirati pola milijuna ljudi da je to svjetska sramota, da su to ekstremisti, ljudi koji su se radovali, puno mladih i djece, ja ne znam, gdje ti ljudi žive". "Hrvatski građani", dodao je Božinović, "imaju svoje vrijednosti do kojih im je stalo i u jednom slobodnom društvu su došli u mogućnost kroz organizaciju koncerta uživati u tome".
Sramota je očito u očima promatrača.
Ono što hrvatske oporbene stranke, dobar dio medija i građana, kao i europski mediji, smatraju sramotom, a na to je u svom priopćenju upozorila čak i pučka pravobraniteljica Tema Šimonović Eintwalter, za HDZ su "vrijednosti do kojih je građanima stalo", to je ljubav prema "vjeri i domovini", to su "ljudi koji su se radovali"...
Kao da vrijednosti o kojima govori Božinović ne mogu biti ekstremističke, radikalne, proustaške, neofašističke. Pa su onda i ti mladi ljudi na koje se on poziva bili izloženi idejama, vrijednostima, ideologiji, ikonografiji koja je neprimjerena i štetna.
A priča o ljubavi na koju se Thompsonovi fanovi toliko pozivaju može se tumačiti i kao ljubav prema samo jednom Bogu, jednoj vjeri i jednoj domovini, ljubav prema "nama i našima" protiv "drugih i drugačijih", ljubav koja je rezervirana za jedan kolektivitet i manifestira se kao mržnja prema svima koji taj kolektivitet kritiziraju ili dovode u pitanje.
Dovoljno je pogledati komentare Thompsonovih fanova po društvenim mrežama. Koliko su one ispunjenje tom ljubavi.
Čak se i u navodno pozitivnih poruka samog Thompsona o povratku kršćanskoj Europi, uz apel mladima da "budu budni" i da "preuzmu Hrvatsku svoje ruke", krije neskrivena prijetnja svima koji se u taj koncept ne uklapaju i indoktrinacija onih koji su na koncert došli zbog "ljubavi prema domovini".
I opet, pored svega viđenog, Branko Bačić napominje kako su "dva dana prošla bez incidenata, s osmijehom i bakljama, uz pjesmu i zastavu". Bez incidenata? Što je onda pjevanje "Jure i Bobana" u centru Zagreba? Što je pjevanje ustaških pjesama na Bundeku? Što su natpisi ZDS na majicama i amblemima HOS-a?
I naravno, što je ono kad Thompson zaurla "Za dom", a pola milijuna ljudi uzvrat "Spremni"?
Je li to incident ili ljubav prema domovini? I koja domovina bi to trebala biti?
I ako je sve bilo tako idilično, zašto se Plenković sa svojom obitelji pobrinuo da ne bude na koncertu? Zašto je pobjegao čak i Ivan Turudić?
Sramota nije samo ono viđeno na koncertu i oko njega, sramota je i kako HDZ zatvara oči pred onime što se dogodilo, kako se priklanja onima od kojih je Plenković bježao, kako korupciju u svojoj vladi i u svojim redovima nastoji isprati podilaženjem desnici, Crkvi, masi crnokošuljaša okupljenih pod križem, mačem i egidom ljubavi prema domovini.
Plenkovićev Ustavni sud proglasio je pozdrav "Za dom spremni" neustavnim, ali Marko Perković Thompson, HOS-ovci, Thompsonovi fanovi, Plenkovićevi koalicijski partneri i njegovi ministri, kao i prekršajni sudovi, od toga okreću glavu i ponašaju se kao se to nije dogodilo.
"Je li sramota u pola milijuna ljudi koji pjevaju o ljubavi, vjeri i domovini", pita se Bačić. A je li Bačić vidio ijedan Thompsonov stih? O 1945. koja "nas je rasula na sve strane", o "plavoj krvi i djeci bijela lica", o "Herceg-Bosni", o Bleiburgu, o sentimentu koji je tako prepoznatljiv i prihvatljiv njegovim fanovima i zbog kojeg i uživa takav status u Hrvatskoj.
I takav status u europskim zemaljama koje zabranjuju njegove nastupe.
Ustaštvo je potka Thompsonova glazbenog opusa i gotovo neodvojiv dio njegove karizme i privlačnosti. Zbog koga je bio godinama kontroverzan, zbog toga je bio toliko atraktivan.
No sada se pretvorio u domoljubni mainstream kojeg podržavaju čak i Plenkovićevi ljudi.
"Tijekom godina, a ni pred ovaj koncert, nije poslana dovoljno jasna poruka što su sve neprihvatljivi i nezakoniti iskazi mržnje i glorifikacije najmračnijih razdoblja prošlosti", upozorila je pravobraniteljica Šimonović Eintwalter, dodajući kako "glasno odjekuje i izostanak javne osude takvog ponašanja od strane visokih dužnosnika i nadležnih tijela koja su sudjelovala u organizaciji i samih organizatora".
I to je sramota. Koliko je sramotna i ustaška atmosfera koja je obavila Thompsonov nastup. Ovaj kao i mnoge druge.
A sramotan je i odnos Plenkovićevih ljudi prema događaju koji je nanio sramotu ugledu Hrvatske u europskim, čak i najuglednijim medijima.
Andrej Plenković godinama se trudio legitimizirati i normalizirati ustaštvo. Hipodrom je bio kruna tog pothvata.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+