Varaždinski nogometaši su u jednom danu prešli skoro 1000 kilometara, a u komadu su, izmjenjujući se, vozili 24 sata kako bi prešli granicu. Zadnje kilometre do granice su propješačili
VIDJELI I VOJSKU
Varaždinski nogometaši vratili se iz Ukrajine: 'Život nam se u trenu pretvorio u noćnu moru'
Uh, šta smo sve prošli u ova tri, četiri dana, ništa se stvarno nije dalo naslutiti, kažu Lovro Cvek i Neven Đurasek, nogometaši iz varaždinskog kraja koji su u nedjelju stigli kući iz ratom pogođene Ukrajine.
- Svi su se brinuli, imao sam cijelo vrijeme po 30-50 poruka na mobitelu, no jednostavno ne stigneš odgovoriti. Najviše su se brinule žena i mama, njima sam se uvijek javio, dok ne bi pukla veza - priča nam Lovro Cvek, igrač ukrajinske Zoryje, koji se oženio prije mjesec i pol.
- Kad vidiš svoje, predivan je osjećaj. Zovu me sa svih strana, baka, djed, curina obitelj: 'Samo da te vidimo' - dodaje Neven Đurasek, igrač Dnjipra.
Naime, baš se Đurasek sa svojim klubom u Ukrajinu vratio u srijedu, 23. veljače, dan prije invazije, s priprema iz Turske.
Probudila ih eksplozija
- Ma nitko nije vjerovao da će doći do rata. Dan prije invazije bezbrižno smo šetali gradom i išli na večeru. Ovo je najgora noćna mora - dodaje Đurasek kojeg je ujutro na dan ruske invazije probudila snažna detonacija.
- Brzo smo napustili kamp, toliko brzo da sam ostavio gotovo sve osobne stvari. Sve je ostalo tamo, i kopačke. Granata je pala možda 10 kilometara od Dnjipra, no zbilja neugodan osjećaj - ističe Đurasek.
On i njegova momčad ubrzo su sklonjeni u hotel 120 kilometara od Dnjipra. Cvek, igrač Zoryje, iz Zaporožja je krenuo prema Đuraseku i u malenom selu se našao s Đurasekom i trenerom Dnjipra Igorom Jovićevićem. Prvi plan bio je da se granice dokopaju preko grada Lavova. No isti grad je odsječen jer je u Hmeljnickom bombardiran most.
Krenuli su tako automobilom u petak, 25. veljače, u jutarnjim satima preko ukrajinskih sela prema Rumunjskoj, a s najbližima su bili u kontaktu.
- Oni su se više brinuli od nas. Mi smo bili ti koji smo ih morali smirivati i ostati hladne glave. Uvijek smo se odmah javili, no znalo se dogoditi da pukne veza - kaže Cvek dodajući kako su na putu prema rumunjsko-ukrajinskoj granici vozili bez stajanja.
Vozili 24 sata u komadu s par banana i čokoladica
- Vozili smo u komadu 24 sata. Mijenjali smo se za volanom i cilj je bio što prije doći do rumunjske granice. Ista zona bila je sigurna, jedino su te lokalne ceste katastrofalne. Da nije bilo naših ukrajinskih kolega koje smo slijedili, mi bismo se izgubili. Nije bio prisutan strah, nego nervoza - priča nam Đurasek.
Kako dodaju, u nekoliko navrata vidjeli bi vojsku kako prolazi u teretnim vozilima, no nisu se bojali.
- Dobro smo se opremili vodom. Putem smo jeli banane koje otprije dobili u hotelu i čokoladice s benzinske. Naravno da smo bili nervozni, no to smo morali razbiti zezancijom jer bismo inače poludjeli. U četiri sata autom prošli smo samo jedan kilometar - prisjeća se Cvek.
Auto ostavili u polju pa pješice prešli granicu
Na granici su gužve bile goleme, pa su automobil koji im je osigurao klub ostavili na njivi i pješice krenuli prema granici. Kako dodaju, kolone automobila bile su duže od deset kilometara, i to u dva traka.
- Ma brzo smo prošli ta četiri kilometra pješice, kao da smo potrčali samo da se što prije dokopamo Rumunjske. Na granici potresne scene. Ljudi plaču, muževi se opraštaju od svoje djece i žena te odlaze braniti svoju zemlju - istaknuo je Cvek.
- Hvala Bogu da smo stali i nastavili pješice, jer stvarno ne znam što bi bilo da nismo - kaže Đurasek.
Na rumunjskoj strani čekao ih je autobus koji je organizirao rumunjski vratar Dnjipra pa su nastavili do Bukurešta. Od Bukurešta su avionom išli za Beograd, pa potom za Zagreb, u koji su stigli u nedjelju, 27. veljače. Cijeli put trajao je 60-ak sati.
- Moram zahvaliti Dinamu koji nam je platio smještaj u hotelu te riješio avionske karte - ističe je Đurasek koji je još pod dojmom.
- Ovo što se događa je prestrašno. Čujem se sa suigračima i oni kažu da je to stvarno tragedija. S malenom djecom i ženama su svakodnevno u bunkerima kad se oglase sirene za uzbunu - dodaje.
Cvek je također u kontaktu sa svojim suigračima.
- Evo javljaju mi da su ruski napadi započeli u Zaporožju. Nogomet je sada u drugom planu i nadam se da će ove strahote čim prije završiti kako bi se vratio u Ukrajinu jer to je zemlja predivnih ljudi - zaključio je Cvek.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
