Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Važna poruka za žrtve uvijek treba biti: Ja sam tu za tebe

Osim stručne pomoći, žrtva treba pomoć najbližih, kaže terapeutkinja. Treba je pustiti da priča, ako želi, i nikako je ne tješiti: ‘To nije bilo tako strašno, proći će’...

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Žrtve seksualnog zlostavljanja često se nose s dubokim sramom, krivnjom, osjećajem obilježenosti i stigmatiziranosti te mogu razviti seksualizirana ponašanja i obrane, kao i uvjerenja da je njihovo tijelo ‘dobro samo za seks’ ili čak one u cjelini, ističe Mia Roje Đapić, psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.

Dodaje kako mogu imati teškoća s odvajanjem seksa od ljubavi, odnosa i povezanosti ili, pak, s druge strane, biti vrlo zatvorene po pitanju vlastitog tijela i spolnosti.

POGLEDAJTE VIDEO: 

- Tako mogu prikrivati tijelo, imati traumatske reakcije na bilo koji tjelesni, a kamoli seksualni kontakt, te probleme u ostvarivanju spolnih odnosa jednom kad ih zaista žele - od toga da ne mogu postići seksualni užitak, preko straha od muškaraca pa do osjećaja da će ih se i nadalje iskorištavati, da se ljudima ne može vjerovati, da nešto s njima ozbiljno nije u redu, da su same izazvale zlostavu, da donose probleme ljudima i slično, što može dovesti do razvoja niza simptoma i/ili poremećaja. Žrtve su, osim toga, sklonije samoozljeđivanju, rizičnim ponašanjima, pa tako i daljnjoj viktimizaciji, kao i sklonije suicidu u odnosu na opću populaciju, kaže.

- Sve to se može javiti bilo kad u životu - upozorava psihologinja. Ključ liječenja je u što ranijem otkrivanju problema te podršci okoline, struke, ali i cijele zajednice, kao i u poruci da žrtva nije kriva, da će svi napraviti sve da opet bude sigurna u svakom smislu, da je odgovoran počinitelj i da će biti sankcioniran, te da njezino iskustvo, koliko god teško, ima neki smisao, a ne da je sredstvo dodatne traumatizacije, pojašnjava. Dodaje kako žrtva nikad neće potpuno zaboraviti što se dogodilo niti je to cilj.

Ulaz u zgradu suda u Zadru SLUČAJ ZGROZIO HRVATSKU Novi detalji: Silovanje prijavili škola i centar za socijalnu skrb

- Cilj je integrirati traumu u svoju životnu priču, dati joj neki osobni smisao i znati kako prepoznati da nam opet treba stručna podrška. Na primjer, kad žena i sama postane majka, kad ulazi u spolne odnose s osobom s kojom to želi, pa možda ima neke teškoće i slično - dodaje Mia Roje Đapić. Stručna podrška nije nužno zlo koje treba završiti što prije, nego prijateljska ruka.

- Tretman seksualnog zlostavljanja u pravilu traje dugo, ali to ovisi o nizu faktora: o tome kad je počeo, dobi žrtve, njezinu razvoju, ranijim teškoćama, drugim rizičnim faktorima, podršci koju žrtva dobije, trajanju sudskog postupka, ishodu sudskog postupka i slično, tako da je teško dati općenitu procjenu - pojašnjava Mia Roje Đapić.

Seksualno nasilje ostavlja brojne posljedice, prije svega na psihičko i fizičko zdravlje, a u suočavanju s traumom i rješavanju njezinih posljedica, uz stručnjaka, veliku ulogu imaju i bliske osobe, kaže dr. Senka Sekulić Rebić, voditeljica Centra za žrtve seksualnog nasilja i psihologinja u Ženskoj sobi - Centar za seksualna prava. Dodaje kako se ne može dovoljno naglasiti bitnost toga da se ne propituje osoba koja je preživjela nasilje, njezina odluka kome da kaže, kad da kaže, njezino ponašanje, njezine reakcije...

- Bilo kakvo propitivanje žrtve je micanje odgovornosti s počinitelja. Jedina osoba odgovorna za silovanje je počinitelj koji je odlučio silovati - upozorava te dodaje kako bliske osobe mogu biti korisne tako da za preživjelu prikupe informacije o tome na koji način može prijaviti nasilje, kome se može obratiti za stručnu podršku i pomoć, gdje dobiti zdravstvenu skrb koja je potrebna...

Ulaz u zgradu suda u Zadru OGLASILA SE PRAVOBRANITELJICA Okrutno vršnjačko nasilje u Dalmaciji: 'Zaštitimo žrtvu!'

Sve te informacije i usluge pruža i Ženska soba - Centar za seksualna prava, a to je i adresa na kojoj i članovi obitelji osobe koja je žrtva seksualnog nasilja mogu dobiti podršku.

- Svaka reakcija koju osoba koja je preživjela nasilje ima je normalna i očekivana, nema ‘logične’ reakcije na seksualno nasilje, a bliske osobe ne bi smjele trivijalizirati reakcije preživjele, ne ‘tješiti’ je riječima da to nije tako strašno i da bi sve trebala zaboraviti - dodaje. Osobi koja je preživjela traumu možemo pomoći svojom reakcijom tako da jasno vidi da se počinitelja smatra odgovornim, da je dobro to što se povjerila i rekla što je preživjela, da ima punu podršku bliskih osoba i da može biti sigurna od nastojanja počinitelja da sa svojih leđa prebaci odgovornost na bilo što drugo ili bilo koga drugog, dodaje dr. Sekulić Rebić.

- Važna poruka je ‘tu sam’, u tempu koji je preživjeloj adekvatan. Tu sam da se družimo, da mi pričaš ako želiš, da ti dam informacije ako ćeš ih trebati, da te potaknem tako da ti kažem da ću ja, kad si spremna, htjeti slušati i vjerovat ću ti bez pretpostavki.

 Žrtva često ne zna reagirati, zato joj treba vjerovati...     

Osim dugotrajnih i teških psiholoških posljedica, seksualno nasilje ostavlja i jake posljedice na socijalni život osobe. Osobe koje su ga prijavile ili nekome ispričale, često ostaju “obilježene”, izolirane, izložene raznim primjedbama, komentarima i savjetima. Okolina, često, ne zna kako reagirati.

- Najbolje se može pomoći dajući jasnu poruku da žrtvi vjeruju, da u njihovim očima nije kriva i da su tu za nju što god se događalo, da razumiju zašto je neko vrijeme šutjela (ako je šutjela) te da prihvaćaju sve njezine emocije i stanja, primjerice, ako želi ili ne želi razgovarati s okolinom o tome, ako je nepovjerljiva ili djeluje distancirano, čak i ako ih u potpunosti ne razumiju - zaključuje Roje Đapić.

Tema: Hrvatska

Možda vas zanima i ovo:
Message