Vukovarka Melita našla je dom za više od 400 pasa: 'Oni ne mogu pozvoniti i tražiti pomoć'

Netko pomaže ljudima, ja sam se opredijelila da pomažem psima, jer oni ne mogu tebi pozvoniti na vrata i tražiti pomoć. Mi smo tu da to prepoznamo i pomognemo im.

Riječi su to Vukovarke Melite Vukušić (51), supruge, majke i volonterke koja je u posljednjih 11 godina na području Vukovarsko-srijemske županije spasila život stotinama njuškica.

Na spomen prezimena Vukušić mnogi će se vjerojatno sjetiti i poginulog heroja Domovinskog rata, pilota i pukovnika Mirka Vukušića, koji je 2. prosinca 1991. godine poginuo na borbenom zadatku. Mirko je s kolegom bacao humanitarnu pomoć za vukovarsku bolnicu. Sve to u poljoprivrednom avionu koji je bio prenamijenjen. Taj heroj bio je Melitin brat.

- Poginuo je s kolegom Markom Živkovićem u improviziranom, poljoprivrednom zrakoplovu kraj Otoka nedaleko od Vukovara. Tu večer neprijatelji su znali da će poletjeti, ispalili su rakete u njihovu smjeru i pogodili zrakoplov. Imao je samo 32 godine - prisjeća se Melita tužnog razdoblja svog života.

Trideset godina kasnije i dalje joj je teško pričati o tome, no uspomena na njega nikad neće izblijediti. Danas je Melita pronašla sreću u predgrađu Vukovara, gdje živi sa svojom obitelji i cijelim psećim carstvom. Poznaju je svi u okolici, ali i šire, jer je jedna od rijetkih ljudi koja neće okrenuti glavu kad vidi ostavljenu ili ranjenu životinju, a to često završi tako da ih dovede vlastitoj kući. To je, kako kaže, pokupila od roditelja. Negdje pred rat udomili su i malog pekinezera Dundu, koji je s njima preživio granatiranje, skrivanje u podrumu i izbjeglištvo.

Ne ide na godišnji

Njen životni poziv iziskuje puno radno vrijeme, bez slobodnog dana. Priča nam kako već deset godina nije bila na godišnjem odmoru jer pse jednostavno ne može ostaviti. K tome je još majka troje djece pa su tu i ostale obaveze, školske i izvanškolske aktivnosti, treninzi... No zna njena obitelj da ovo što radi ima itekako smisla i da je svaka udomljena njuškica najveća nagrada za sve njih.

- Ljudi znaju reći: ‘To je ona luda što hrani i skuplja lutalice’, ali sam na takve stvari već oglušila jer sve to činim iz beskrajne ljubavi prema životinjama. Kad ih vidiš tako jadne, pogotovo po tim slavonskim selima, ne možeš okrenuti glavu. Najviše me boli što nema toliko smještaja koliko ima napuštenih životinja - kaže nam. Njen dom je pravo utočište za sve nesretne dlakavce, a s vremenom se i njena obitelj naviknula da u nekim trenucima imaju više od 20 pasa u dvorištu.

- Najveća podrška mi je obitelj, moj suprug i troje djece, koji mi pomažu u svemu. Ovo ljeto smo tako imali i 13 pasa u dnevnom boravku, od kojih je sedam mojih... I još četiri mačke. Zato je kod nas u kući uvijek veselo - smije se Melita pa dodaje kako joj se nikad nije desila situacija da nije uspjela udomiti nekog psa. Za neke se čeka kraće, za neke malo dulje, no uvijek svi pronađu svoj dom. Zanimljivo je kako se najviše njuškica udomi izvan Hrvatske jer će, nažalost, ljudi ovdje radije kupiti psa nego ga udomiti. Zato je s godinama Melita stvorila izvrsne kontakte s udomiteljskim udrugama u Njemačkoj i tako zbrinula više od 400 pasa iz Vukovarsko-srijemske županije. Gotovo svi ti psi su prvotno bili smješteni u njenom dvorištu.

Dobila Povelju Grada

Koliko god plemenit njen životni poziv bio, kaže, skup je to “sport” jer su troškovi liječenja, smještaja, prehrane i svega ostalog potrebnog u tu svrhu zaista golemi.

- Ovisim o donacijama jer drugačije se ne bih mogla brinuti za sve njih - kaže pa dodaje kako je problem napuštenih životinja i dalje veliki problem u Hrvatskoj.

- U našoj županiji nema dovoljno skloništa, postoji tek jedno koje je stalno puno, a o ozlijeđenim i napuštenim psima uglavnom brine tek nas nekoliko volontera. To je problem u cijeloj Hrvatskoj - kaže Melita. Iako se nekad čini da je sve to borba s vjetrenjačama, Vukovarci su prepoznali njen trud te je postala ponosna dobitnica Povelje Grada Vukovara za 2020. godinu, i to za dugogodišnji volonterski rad na području skrbi o životinjama.