Yossi Peled: Radije bih se ubio nego dopustio da me otmu

Ne vjerujem da ljudi koji nisu doživjeli mogu razumjeti uzbuđenje vojnika kad sudjeluje u ratu i pobijedi, govori jedan od najboljih izraelskih generala Yossi Peled (71) koji je u oklopnim divizijama proveo 30 godina. Ratni heroj, bivši zapovjednik sjevernog područja koje graniči sa Sirijom i Libanonom te ministar bez portfelja u vladi Benjamina Netanyahua u autobiografiji „Vojnik“ opisao je nevjerojatnu priču preplašenog židovskog dječaka Jefkea Mendelevića. Jefke je preživio holokaust, imigrirao u Palestinu i pridružio se Izraelskim sigurnosnim snagama. A u međuvremenu postao Yossi Peled jer nije želio da ga išta veže s „gubitničkom“ sudbinom koju je pretrpio u Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata.

- Sramio sam se podrijetla, oca koji nije umro herojskom smrću i majke koja se nije mogla snaći u novoj domovini nakon što je došla iz Belgije. Promijenio sam ime u čast generala kojem sam se divio jer sam želio započeti novi život – kaže Peled koji je većinu života bježao od prošlosti, ali ju je na kraju prihvatio. Rođen je u predgrađu belgijskog Antwerpena. Oca Jakova se ne sjeća. Nacisti su ga ubili u koncentracionom logoru kad je Peled imao pet mjeseci. Majka Šejne Golda završila je u paklu Auschwitza u rukama Anđela Smrti Josefa Mengelea koji je nad žrtvama obavljao stravične pokuse. Živio je sa sestrama kod udomiteljske obitelji. Nakon što su Nijemci počeli masovno deportirati židove u logore, skrivali su ih u podrumu kuće.

- Odrastao sam kao katoličko dijete koje je nedjeljom odlazilo u crkvu i znalo sve molitve. Želio sam postati svećenik. Zahvaljujući ljudima kod kojih su me roditelji sklonili imao sam sretno djetinjstvo. Ali bilo je stravičnih trenutaka kojih sam tek kasnije postao svjestan. SS-ovci su pretraživali kuće da vide krije li netko židovsku djecu, a ja sam iz podruma slušao njihove korake. Sestra mi je rukom držala usta da se ne glasam jer nisam mogao šutjeti. Ipak su nas otkrili, a poočima su kaznili tako što su ga poslali u rudnik soli koji mu je uništio zdravlje – kaže. Imao je sreće. Gestapo ih je do kraja rata držao u dječjem domu Linkenbank koji su osnovali kao pokriće da pokažu da se židovskoj djeci ne događa ništa loše. Majka mu je preživjela logor i vratila se nakon oslobođenja po djecu. Nije vjerovao ženi koja je prošla užase Holokausta da joj je sin. Bojao je se i nije razumio zašto ga odvodi sa sobom u prljavu sobicu s polupanim prozorima u Antwerpeu umjesto da ga vrati u seosku kolibu njegovim „pravim“ roditeljima.

- Nisam je volio. Htjela me ljubiti a joj nisam dopuštao. To zvuči nemilosrdno, ali je istina – govori.

>>> Više čitajte u novom broju 24sataExpressa uz koji darujemo Autoatlas s kartama Hrvatske, Slovenije i BiH