Za herojem tragali 29 godina: 'Naš Žarko našao je svoj mir'

Ana Manjkas, Žarkova majka, nikad se nije pomirila sa sinovim nestankom. Čeznula je za mjestom na kojemu bi sinu jedincu mogla zapaliti svijeću, pokloniti se, isplakati... Mjesto utjehe za nju je u stanu bio ugao sobe koji je pretvorila u oltar za sina.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Pokretanje videa...

01:11

VIDEO VIJESTI 19.02.2020. | Video: 24sata/pixsell

Na njemu su stajali cvijeće, sinova slika i njegovi predmeti. Sve do smrti molila je Boga samo da nađe sinove kosti. Umrla je i nije ga našla. Posmrtni ostaci Žarka Manjkasa Crvenkape identificirani su jučer na Zavodu za sudsku medicinu na zagrebačkoj Šalati. Pronašli su ga, uz još troje ljudi, u masovnoj grobnici 18. siječnja u Marincima nedaleko od Vukovara. Uz njega su našli i kosti branitelja Stjepana Katića, Antuna Petričića i Marka Kneževića.

Konačno da se ta priča završila, da zatvorimo to poglavlje. Žarkov otac preminuo je 1968., a majka 2012. Želimo ga pokopati u Brodskom Stupniku, uz majku koja ga nije dočekala, rekao je Manjkasov bratić Nikola Vidmar.

Kaže kako se u trenutku Žarkova nestanka našao na istom ratištu. Nažalost, od suboraca tad ništa nije uspio doznati, nego ga je na povratku kući dočekao lampion pred vratima.

- Mislio sam da mi je umro djed koji je imao 91 godinu. Ušao sam u kuću i vidio majku kako plače. Rekla je da je poginuo Žarko. Pitao sam se kako, kad sam i sam bio ondje, a nisam ništa čuo - prisjetio se Vidmar.

Pomoćnik ministra branitelja Stjepan Sučić rekao je kako su osnovnu informaciju o mogućoj masovnoj grobnici, koja je nađena u siječnju, dobili prije deset godina. Tad je nisu pronašli, no u suradnji s drugim institucijama odlučili su sustavno pregledati teritorij u okolici Marinaca.

Sestra identificiranog Antuna Petričića, Marija, kaže kako je njezin brat prije nestanka ušao u minsko polje i poginuo.

'Znamo gdje ćemo ga pokopati'

- Pretužni smo, no u jednu ruku smo presretni što smo ga pronašli. Sad barem znamo gdje ćemo ga pokopati - kaže Marija. Peta jučer identificirana žrtva rata je Cvita Mihaljević. Njezine ostatke našli su u Negoslavcima.

Od početka izdavanja serijala “Nestali” još je dvoje sugovornika našlo svoje najmilije - Marija Raužan identificirala je i pokopala supruga Marijana, a Mira Nikl sina Vladu.

O hrabrom junaku Bogdanovaca, Žarku Manjkasu Crvenkapi, pisali smo lani u lipnju. Njegov zapovjednik, pukovnik u mirovini Damir Radnić i školski prijatelj Stjepan Dugan prisjetili su se života i posljednjih dana neustrašivog heroja koji je uništio 12 tenkova. Kažu da je bio sjajan mladić.

- Te ratne 1991. imao je 24 godine. Sa simpatičnom baby facom nalikovao je 20-godišnjacima, kojih je bilo najviše u našoj ekipi. Nas dragovoljaca HOS-a u Vukovaru bilo je 58, a Žarko je bio jedan od nas - s ponosom u glasu govori nam Radnić. Žarko se njihovoj postrojbi pridružio u Zagrebu tijekom rujna 1991. godine. Prva ratna iskustva stjecao je tijekom okruženja vojarne Borongaj i već se tad pokazao kao strašno hrabar momak. Za Vukovar su, raspoređeni u tri grupe, krenuli 26. rujna, a putovali su dan i pol. Nakon nekoliko dana na Sajmištu, Crvenkapa je s još sedam dragovoljaca HOS-a raspoređen braniti Bogdanovce. U selo su neopaženo ušli 1. listopada 1991. u tri sata nakon ponoći.

- Dan kasnije uistinu je uslijedio veliki i žestoki napad kojim je selo trebalo biti okupirano i pasti kao što su pali Marinci i Cerić. U selo je ušlo jako puno tenkova, nastala je panika. I ja sam razmišljao na koju stranu ići - prema Vinkovcima ili Vukovaru. Osim što ti je sve nepoznato, ne znaš odakle ti prijeti veća nesreća. I tad se dogodio Žarko Manjkas Crvenkapa.

Uništio je 12 tenkova

Od tada počinje njegova legenda. Uzeo je ručni bacač, valjda prvi put u životu, i pogodio tenk T84. I to je prvi uništeni tenk u Bogdanovcima tijekom Domovinskog rata. Bio je pun eksploziva, granata, čak mu je kupola odletjela nekoliko metara u zrak, pala naopako i nasadila se na tenk. I tad se u našim glavama dogodila promjena od 360 stupnjeva. Kao da nam je netko upucao adrenalin. Počeli smo kao osice jurišati na te tenkove i transportere. Samo taj dan uništili smo 12 tenkova i transportera, Žarko čak četiri komada - svjedoči Radnić. Od tog 2. listopada Žarko Manjkas je postao protuoklopna zvijezda. “Gdje god je frka, zovi Žarka”, bio je slogan ekipe. A Radnić svjedoči da je sve obavljao s nevjerojatnom lakoćom. Nažalost, hrabri Crvenkapa izgubio je život 10. studenog 1991. godine tijekom proboja iz Bogdanovaca u “štafeti smrti”. Pripadnici HOS-a, Garde i MUP-a krenuli su u proboj s civilima koje su pokupili iz podruma. Do slobodnog teritorija dijelilo ih je minsko polje. Prvi su išli vojnici. Na čelu s Crvenkapom. Ako netko i stane na minu te strada, drugi bi ga zamijenio sve dok civili ne stignu na sigurno.

- Crvenkapa je zapeo nogom za minu, aktivirala se još jedna i stradalo je svih 11 branitelja. Lakše je ranjeno i nekoliko civila koji su nastavili dalje te su stigli u Nuštar. Uz Crvenkapu, na toj livadi ispod Marinaca na licu mjesta poginuli su još Stjepan Katić, Josip Knežević, Antun Petričić, Marko Knežević, Zoran Antunović i Anto Šarić, dok su Ivica Jurčan, Ramo Hrbatović, Tihomir Iveta Piđo i Đuro Kovačević teško ranjeni, ali su preživjeli - rekao nam je tad Radnić i dodao:

Žarko ih je sve zadužio...

- Žarko nas je sve zadužio, ne samo djelom, nego poštenjem, nadahnjujućim visokomoralnim, a s druge strane naivno dječjim ponašanjem. Nastavit ćemo štovati njegov lik i djelo.

A Dugan, Žarkov najbolji prijatelj, još tuguje za prijateljem kojeg je volio kao brata.

- Da me čuje, rekao bih mu da sam sretan što mi je bio prijatelj i što smo zajedno odrasli. Volio sam ga kao rođenog brata - kroz suze je zaključio Stjepan Dugan.

Ispovijesti obitelji nestalih objavljene su u dvije knjige koje su 2017. i 2019. promovirane u Zagrebu, Osijeku i Vukovaru. Za doprinos u rješavanju sudbina nestalih u Domovinskom ratum, autorice Romana Bilešić i Danijela Mikola lani su odlikovane redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinski.