News

Komentari 8

Za Milu je kasno, ostao je pod ruševinama kuće, ali njegova obitelj mora dobiti novu kuću

Za Milu je kasno, ostao je pod ruševinama kuće, ali njegova obitelj mora dobiti novu kuću

Kao zaštitnik kuće svoje je unuke doslovno pobacao kroz vrata, a njemu je da se spasi, falilo samo nekoliko koraka. Umro je tog kobnog dana na svom kućnom pragu

Hladno je, noć je već polako počela padati. Zovu iz redakcije.

- Hej, ajde molim te prije povratka za Zagreb uvrati do Majskih Poljana, tamo se nalazi Mile Jurković, zvao nas je jer mu se kuća nakosila u jednu stranu - kaže glas s druge strane slušalice.

Kolega iz Pixsella i ja navigiramo do tamo iz Gline. Već smo premoreni, u Petrinji smo proveli cijeli dan. Dan prvog potresa koji je zatresao to područje.

POGLEDAJTE VIDEO Mile Jurković poginuo je u potresu u Majskim Poljanama

Dolazimo u selo. Kuće su raštrkane, bez brojeva. Navigacija nas navodi okolnim neasfaltiranim putevima. Oko nas samo zelene poljane, pune ovaca, koza i krava. Mjesto kojemu ime zaista pristaje.

Zaustavljamo neku ženu kraj puta koja nas upućuje gdje Mile živi. Znate kako to ide, malo selo, svi se znaju.

Nakon još malo lutanja i što smo skoro zaglavili u blatu, dolazimo do Mile. Sjedio je tada ispred svoje kuće sa suprugom i unukom. Grijali su se ispred improvizirane logorske vatre jer u kuću nisu smjeli ući. Bio je tako sretan što ih je netko posjetio.

Njihova se kuća, nakon tog prvog potresa, u potpunosti nagnula na desno. Popucali su nosivi zidovi i unutra više nije bilo sigurno ući.

- Vi ste jedini koju su došli. Zovemo službe cijeli dan, ali nitko se ne javlja - kažu mi on i žena Anka, srčana bolesnica.

U njihovim očima ogledavao se strah. Svaki pogled pričao je zastrašujući priču straha za unuke koji su to jutro vrištali pod zvucima lomljenja zidova. 

Kolega i ja, hrabri, ušli smo u tu kuću i popeli se na drugi kat da vidimo polomljene zidove. 

Bojao se da će se sve urušiti

- Molim vas, ako bilo koga možete poslati da dođe i da nas uputi što ćemo. Kuća doslovno stoji na dva stupa, ako još jednom zatrese, srušit će se - i sad kad zažmirim vidim njegove oči i čujem vapaj pomiješan sa suzama šezdesetogodišnjeg čovjeka.

U tom trenutku nismo mogli puno. Rekla sam mu da ima moj broj i da ćemo se čuti ujutro da mu pošaljemo nekoga iz centra. Tada je još uvijek bio kaos, neke od službi jesu bile na terenu, ali po okolnim selima nije bilo nikoga. Ništa nije bilo organizirano i nisam znala s kime da ga spojim.

Kolega i ja sjeli smo u auto i došli za Zagreb. Nakon što sam se odmorila, sjela sam za laptop i kasno navečer, iza 22, krenula tipkati Milinu priču. Zvoni mi telefon.

- Ispričavam se što zovem, ali ovdje jako trese, stvarno ne znam što ćemo, možete li nas uputiti, što da radimo, gdje da idemo? - čuo se Mile. Njegov strah ledio mi je žile. Rekla sam mu da ne ulaze u kuću ako mogu i da noć provedu u automobilu ili se sklone kod nekoga od susjeda ili obitelji, a da ću ga ujutro spojiti s nekim i potruditi se da netko dođe. 

Jutro nažalost, za Milu nije došlo. To sam saznala dan kasnije.

Drugi potres, 6,2 po Richteru zatresao je sve. Pa i Majske Poljane u kojima je život izgubilo čak petoro ljudi. Mile je bio među njima. 

Kolega iz Pixella uspio se probiti do mjesta gdje je bila njegova kuća. Dočekale su ga ruševine i Milin pas koji ga je čekao da se vrati. Ali nije.

Bio je u pravu. Ako još jednom zatrese, strušit će se. I jest. 

Kao zaštitnik kuće svoje je unuke doslovno pobacao kroz vrata, a njemu je da se spasi, falilo samo nekoliko koraka. Umro je tog kobnog dana na svom kućnom pragu. Zakopan ispod ruševina.

Kao novinarka, moram biti profesionalna. Pišem teške ljudske priče, pokrivam i crne kronike. Ne plačem, jer to mi nije u opisu posla. Ali tu večer, ne sjećam se kada sam toliko plakala. I sad me, mjesec dana kasnije, progoni osjećaj krivnje da sam mogla više. Da sam se mogla više potruditi, pokušati naći neki način da ga spasim. Ali nisam. Pokušavam se utješiti da je to bila sudbina, da svakoga od nas smrt dočeka tamo gdje nam je zapisano. Ali ne mogu. S Milom ću na prsima živjeti cijeli život. 

Njegova žena, sin, snaha i unuci srećom su preživjeli, neki od njih s manjim ozljedama. Nadam se samo da će im ovoga puta država napraviti kuću koja će izdržati sljedeće potrese. Mogu samo obećati da ćemo se mi kao novinari potruditi da to naprave.

Najčitaniji članci