Za ubojstvo oca ga oslobodili, kasnije ga ubili tijekom pljačke

Ako mislite da sam kriv dokažite, rekao je u proljeće 2000. u sudnici Županijskog suda u Zagrebu Igor Breškić, optužen za ubojstvo oca.  Mladić, koji je tada imao 28­ godina, prekrižio je potom ruke i bez riječi slušao argumente tužiteljice Nade Pavić. 

Breškića su teretili da je u lipnju 1993. u Stupničkom Obrežu ubio svoga oca Ivu. Tijelo je potom postavio na drvene cjepanice što ih je složio u voćnjaku iza garaže i zapalio ga. Kada bi ga tko zapitao gdje mu je otac rekao bi kako je otišao na rad u Švicarsku.

Priča je držala vodu sve dok početkom 1994. policija nije dobila anonimnu dojavu da je Ivo ubijen. Tada je zamolila jednog člana obitelji da nazove Igora Breškića da vide gdje mu je otac.

'Otišao je na rad u Švicarsku', ­rekao im je i tada Breškić. No, provjerom u švicarskom veleposlanstvu istražitelji su utvrdili kako njegov otac nikada nije prešao njihovu granicu. Pretražujući okućnicu pronašli su zub i kost lopatice. Radilo se o ljudskim ostacima. No, kako su nađeni ostaci bili spaljeni nije bilo mogućnosti daljnjeg vještačenja. Vještak je tada tražio neku sitnicu s brijaćeg aparata koji je koristio Ivo ili vlas kose u češlju kako bi pomoću DNK-­a metode usporedio nalaze sa zubom i kosti. No, u kući nije nađen niti jedan njegov predmet. I niz drugih indicija ukazivalo je da je Breškić stariji ubijen. 

Odmah nakon što je Ivo Breškić nestao Igor je počeo rasprodavati imovinu pomoću falsificirane punomoći. Kada je grafološki vještak utvrdio kako je potpis na punomoći lažan Igor se odbio podvrći grafološkom vještačenju. Također je tri puta odgovarao na poligrafu i sva tri puta ispitivači su utvrdili da je lagao. Četvrti put nije se želio podvrći ispitivanju. 

Istražujući zašto bi ubio oca saznali su da je Ivo Breškić maltretirao obitelj. Prema izjavama svjedoka radilo se o izuzetno drskom, arogantnom i zločestom čovjeku. Kada mu je supruga s kćerkom pobjegla, kako bi se zaštitila od njegovog maltretiranja, rekao je kako će je ubiti kada se vrati.

­ No, one su se 1994. vratile jer su znale kako se nestali neće pojaviti, kazala je u završnoj riječi tužiteljica dodavši kako se ne smije dozvoliti da, bez obzira na to što je prošao, netko uzima pravdu u svoje ruke. S druge strane Breškićev odvjetnik iznosio je svoje argumente:

- Nema dokaza da je Igor ubio svoga oca. Nema dokaza niti da je Ivo umro nasilnom smrću, niti je utvrđeno da je uopće ubijen. Nedvojbeno je da su u voćnjaku pronađeni ljudski ostaci, no DNK­-a metodom nije utvrđen niti spol, starost niti identitet osobe kojoj su pripadali zub i kost. Stoga predlažem da se zbog nedostatka dokaza moj klijent oslobodi, završio je branitelj. 

Njegove argumente prihvatilo je i sudsko vijeće.

- Nije sa stopostotnom sigurnošću dokazano da je Ivo mrtav, a ako i je mrtav da je ubijen. Postoji sumnja, no zbog presumpcije okrivljenikove nevinosti sudsko vijeće je Igora Breškića oslobodilo optužbe ­- rekla je sutkinja Jasna Pavičić. Igor Breškić mirno je ustao i išetao iz sudnice. 

Kasnije je zbog razbojstva završio na robiji. Pljačkašku karijeru završio je u studenome 2005. Nakon pljačke pošte u Hlapićevoj u Novom Zagrebu dvojica razbojnika pokušala su pobjeći policiji. Uslijedila je automobilska potjera, a razbojnici su iz auta zapucali iz Škorpiona Browninga na policajce. Nakon ranjavanja policajca Stipe Pranjića, njegov je kolega uzvratio s više hitaca iz pištolja i ubio Vladimira Dasovića, a ranio Breškića koji je nastavio bježati. No, nešto dalje podlegao je ranama.

Ovako to izgleda kada život piše drame, a kako na tamnu stranu Hrvatske gleda Emir Imamović Pirke saznat će te iz najnovijeg hita objavljenog u biblioteci Balkan Noir "Vršenje dužnosti".