Zaboravljeni? Lika je pod vodom, a pomoć ne dolazi

A što ćemo, moramo čekati da sve prođe. Ne znamo dokad će trajati i ne sjećam se ničeg sličnog, opisuje dramatičnu situaciju u Kosinjskoj dolini mještanka Magdalena Drašković. U tom dijelu Like mještani se već tjedan dana bore s poplavama koje su uništile njihove domove. Procjenjuje se da je poplavljeno oko 150 kuća. Jozo Živković iz Državne uprave za zaštitu i spašavanje kaže kako su se, osim te službe, u akcijama pomoći angažirali vatrogasci, Caritas, Crveni križ i mještani. Jedan od rijetkih koji je samoinicijativno došao pomoći napaćenim ljudima je dr. Bojan Glažar, liječnik iz gospićke Hitne pomoći.
- Tmurno je stanje, kud god se okrenemo, voda. Kuće su više-manje poplavljene. Nije me nitko tjerao da dolazim ovamo, ali sam htio doći i pomoći da svoje znanje stavim u službu napaćenih ljudi - kaže dr. Bojan Glažar, čija je pomoć od velike koristi mještanima, koji mu od srca zahvaljuju.
- Pozdravite mi doktora te mu recite da ga i mi željno čekamo. Imam ženu invalida i treba je pregledati - zamolio je jedan mještanin Kosinja našu reportersku ekipu.
- Cijeli dan prevozim ljude, nisam stao. Donosim im hranu, vodu i lijekove. Imao sam sreće jer je meni voda došla samo do praga. Drugima su domovi potpuno uništeni. Jadni ljudi ne mogu ništa zbog vode. Međutim, nitko ne želi napustiti kuće. Uglavnom su to stariji ljudi, koji su cijeli život proveli ovdje i teško im je - kaže Božo Veselin, koji čamcem pomaže prevoziti namirnice do potpuno odsječenoga Gornjeg Kosinja. U pogonu je od 13 do 14 čamaca svaki dan. Čim netko od njih “uplovi” u Gornji Kosinj, megafonima viču ljudima da izađu te dođu po piće i hranu. Kuće u tom dijelu izgledaju poput hridi u moru. Mnoge su potpuno poplavljene, sve do krova. Procjenjuju kako je najveća dubina do 30 metara. Ljudi nemaju struje i strah ih je spavati u potopljenim domovima. Zato, kad se spusti mrak, mnogi odlaze u župni dvor kako bi zajedno u miru i na sigurnom proveli noć.
- Najviše se bojim kako će sve izgledati kad se voda povuče. Poplavljen mi je prvi kat kuće. Nisam mogao nigdje ići. Ne mogu ostaviti roditelje. Pokušavam spasiti i životinje, stoku od koje ovdje svi živimo - rekao je vojni invalid Milan Klobučar. Stanovnici kosinjskog kraja zadovoljni su što su uspjeli nekako organizirati život u ovako teškim uvjetima, ali ipak se pitaju gdje su svi državni dužnosnici u ovoj situaciji.