Zadranka koja u BiH vodi veliku tvrtku: 'Uspjeh smo zamijenili prodajom djedovine i neradom'

Poduzetnica Snježana Köpruner, Zadranka koja u srcu Bosne i Hercegovine vodi tvrtke za proizvodnju preciznih strojeva sa 700 zaposlenih, gostovala je u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2. Inženjerka strojarstva koja je poslovno stasala u Njemačkoj, danas upozorava na opasnost ekonomije koja se temelji na renti, a zanemaruje proizvodnju. Njezina dijagnoza društva je oštra: uspjeh smo, kaže, zamijenili prodajom djedovine i neradom.

Karijeru je započela u nekadašnjem zadarskom industrijskom divu Bagatu. Kasnije odlazi u Njemačku, gdje je poslovno stasala i usmjerila na analize tržišta i troškova. Kaže da joj put nije bio težak. 

Njezin ulazak u bosanskohercegovačko gospodarstvo nije bio planski poslovni pothvat, već splet okolnosti potaknut ljudskom potrebom. Radeći u Njemačkoj na projektima povećanja konkurentnosti, stupila je u kontakt s radnicima iz Travnika koji su tražili posao. Dirnuta njihovom borbom za opstanak, odlučila je pomoći. Kada je tvrtka ušla u proces privatizacije, a zainteresirani njemački ulagač odustao, radnici su se ponovno obratili njoj.

- Nekako mi je ta njihova borba za opstanak djelovala na mene. Tada nisam imala nikakve vlasničke udjele u firmi u kojoj sam radila i onda sam počela vlasnike obrađivati. I na kraju sam to uspjela - prisjetila se.

Tako je 2004. godine privatiziran dio nekadašnjeg vojnog kompleksa "Bratstvo". Tvrtka je tada imala 52 zaposlenika i godišnji prihod od 400.000 eura. Danas njezina grupacija zapošljava više od 700 radnika i ostvaruje prihod od oko 35 milijuna eura, proizvodeći složene komponente za svjetske lidere poput Liebherra, Groba i DMG Morija.

Ono po čemu se Köpruner izdvaja jest nesvakidašnji pristup brizi za radnike, filozofija koju je postavio njezin pokojni suprug Kurt, koji je na početku vodio tvrtku. Njegov glavni cilj, kako je rekao u prvom obraćanju radnicima, bio je da "ljudi rado dolaze na posao". Ta ideja vodilja i danas je temelj poslovanja. Unutar tvorničkog kruga u Travniku izgrađen je moderan vrtić za djecu zaposlenika. Roditelji plaćaju tek četvrtinu cijene, dok je za samohrane roditelje boravak besplatan.

U pripremi je i izgradnja stambenog naselja za mlade radnike. Model predviđa dugoročni najam na deset godina, tijekom kojeg bi sve uplate stanarine bile uračunate u konačnu cijenu stana. Cilj je, kako kaže, mladim ljudima omogućiti da ostanu u svojoj zemlji i odmah žive u vlastitom domu, umjesto da odlaze u inozemstvo radi rješavanja stambenog pitanja.

Kao Zadranka koja je svjedočila usponu i padu industrijskih giganata poput Bagata, Köpruner s gorčinom gleda na deindustrijalizaciju regije. Posebno ju je pogodio prizor napuštenih pogona u kojima je i sama radila.

- Izašla sam i vidjela sam Bagat gdje sam radila, u jednom jadnom stanju, a kolege su mi rekle da se tu planiraju raditi stanovi. Vidjela sam i novu obrtničku školu i mislila se gdje će ta djeca raditi. Savjest mi nije dozvolila da ne kažem ljudima: ‘Dajte, pogledajte što se događa, napravite nešto‘. Bili smo industrijska nacija, u samoj špici tehnologije, a sada ćemo dopustiti da se zaboravi da je to ikada postojalo - kazala je.

Upozorava na ozbiljnu devastaciju znanja i intelektualnog kapaciteta, navodeći primjer hidroelektrane u Rami, koja je krajem šezdesetih izgrađena isključivo domaćim znanjem, kao nešto što je danas gotovo nezamislivo.

- Mi nikad nismo bolje živjeli, ali nismo bolje živjeli zbog toga što prodajemo djedovinu i zbog toga što živimo od nerada. I to, po mom mišljenju, nije u redu. Mislim da bi trebaju te tercijarne djelatnosti, ali bez razvoja primarnih djelatnosti mislim da ne možemo ići u jednu budućnost koja će nam donijeti prosperitet, koja će intelektualne potencijale naše djece i mladih ljudi na kojima sve ovo ostavljamo, koja će potaknuti da se što bolje izgradi ova zemlja - smatra Köpruner.

Problem vidi i u obrazovnom sustavu, gdje se njezina tvrtka suočila s diplomantima koji ne poznaju ni osnove matematike. Smatra da je društvo koje potiče "kupovanje diploma" i maltretiranje nastavnika radi boljih ocjena osuđeno na propast jer time vlastitoj djeci poručuje da ne vjeruje u njihove sposobnosti.

Uz korištenje AI-ja*