News

Komentari 25

Zašto HDZ uporno promovira Milanovića u 'lidera oporbe'?

Zašto HDZ uporno promovira Milanovića u 'lidera oporbe'?

Mnogi HDZ-ovi ministri, a i sam Plenković, optužuju predsjednika Milanovića da je "vođa oporbe". Jasno je zašto to rade: bolje da je vođa on, nego netko drugi, a HDZ je dobro prolazio kad im je Zoki bio oporba.

Prije točno godinu dana, uoči parlamentarnih izbora, Andrej Plenković pronašao je u Davoru Bernardiću, tadašnjem predsjedniku SDP-a, najboljeg šefa oporbe kojeg je mogao poželjeti.

Sada, prije lokalnih izbora, pronašao je jednog još boljeg - Zorana Milanovića.

"Vidimo da je pravi šef oporbe predsjednik Zoran Milanović", kazao je nedavno ministar Ivan Malenica. Nadovezao se šef diplomacije Gordan Grlić Radman pozivajući "šefa oporbe Mlanovića" da deblokira raspravu o veleposlanicima. A sve to zaokružio je prije nekoliko dana sam Plenković tvrdnjom da HDZ ne politizira vojsku, već to radi "ovaj koji glumi šefa oporbe".

Zbog čega je HDZ-u toliko stalo da Milanovića promovira u lidera oporbe? 

Vjerojatno zato što im je to donosilo toliko uspjeha u prošlosti.

Kao šef oporbe Milanović je gubio parlamentarne izbore od Ive Sanadera i Andreja Plenkovića, kao šef oporbe Milanović je znao bježati od sukoba i obračuna s HDZ-om, kao šef oporbe znao je nestajati tjednima i šutjeti danima, odbijati čak postavljati pitanja na aktualnom satu u Saboru.

Razbijao ljevicu

Kao šef oporbe Milanović je razbijao ljevicu, nervirao ljevičare, razočaravao liberale i socijaldemokrate, koketirao s desnicom, promašivao mete, mobilizirao birače HDZ-a i prečesto demotivirao birače SDP-a i ljevice koje je na odlasku posprdno nazvao "nježnim biljkama".

Nešto slično Milanović čini i sada, kao predsjednik države.

U pravilu, HDZ je najbolje prolazio onda kad je Milanović predvodio oporbu, a danas im odgovara da Milanović bude šef oporbe umjesto onog koji bi to trebao formalno biti, pretendenta na premijersku funkciju i direktnog konkurenta Andreju Plenkoviću. Jer Milanović to nije.

Grbin kao fusnota

I kao što Plenkoviću odgovara da predsjednik SDP-a Peđa Grbin bude politička fusnota, a katkad i predmet sprdnje, Milanović svojim izigravanjem lidera oporbe naprosto oduzima kisik Grbinu, baca ga u sjenu i općenito čini potpuno izlišnim.

Ako Milanović s Pantovčaka doista upravlja SDP-om, kako se to sve češće spominje u javnosti, onda SDP može računati na isti onaj uspjeh koji je doživljavao dok ga je Milanović vodio. Gubeći serijski sve izbore, osim onih jednih.

Čak i danas, u doba kad je Milanović postao "vođa oporbe", SDP se muči u anketama i sve više povećava se zaostatak u odnosu na HDZ. A nije bila rijetkost da su SDP-ovi kandidati nekada znali moliti Milanovića da im se makne iz kampanje. 

Milanović danas ne samo da nervira ljevicu, maltretira ljevičare, udara po ženskim udrugama i progoni novinare po Twitteru, već i svojim konfliktnim ponašanjem omogućava Plenkoviću da pokazuje mišiće pred svojim biračima, a i čak se promovira kao pristojnija opcija u očima birača ljevice.

Uostalom, Zoran Milanović osvojio je naslovnice desničarskih novina, onako kako ih Plenković nikada nije mogao osvojiti. 

Lider kakve oporbe?

I stoga se sada kad se Milanovića promovira u "vođu oporbe" vrijedi zapitati: kakvu to oporbu Milanović uopće predvodi?

Onu liberalnu, ljevičarsku, građansku koja traži svog lidera ili suverenističku, populističku, desničarsku koja također tumara u potrazi za vođom?

I lijevo i desno od Andreja Plenkovića prostire se poprilična pustoš među političkim i stranačkim liderima, a Milanović svojim vehementnim, često nekontroliranim i neobuzdanim nastupima gazi i po ono malo političkih ličnosti koje nastoje poviriti na površinu i afirmirati se na političkoj sceni.

I što bi zapravo trebao raditi šef oporbe?

Trebao bi voditi političku bitku za promjenu vlasti, za dobrobit društva, za javni interes, za promicanje politike, ideja, programa. Milanović vodi bitku za samoga sebe.

"Oporba, to sam ja"

Svaki njegov javni istup - ili ispad - motiviran je vlastitom promocijom, isprovociran napadom na njega i njegove ljude, serviran kao samoobrana, usmjeren prema jačanju vlastite pozicije. Tako je bilo i u sukobu s HOS-om, i u napadima na žene, političarke, "drukere i ništarije", i u polemikama s Plenkovićem, i u ratu s HDZ-om, primjerice oko Zlate Đurđević.

Naravno, i napadi na novinare dolaze isključivo u kontekstu osobnog obračuna. Kao što je napad na novinare HRT-a ili izbacivanje novinarke Hine s Twittera...

Ako je Milanović lider oporbe, onda je oporba samo on.

I kao lider, pitanje je koga on zapravo predvodi: ljevičare napada i vrijeđa, desničare tim napadima i vrijeđanjima oduševljava. Čiji bi on trebao biti lider?

HDZ, ali i dio medija, promiče tezu kako je Zoran Milanović jedina opozicija u ovoj zemlji. Kome to pomaže? Samo HDZ-u, ne i Hrvatskoj. 

Najčitaniji članci