Klimatske promjene tjeraju Libanon na legalizaciju kanabisa

Suše koje prijete da znatna područja Libanona pretvore u pustinju, direktan su uzrok povećane proizvodnje kanabisa u toj zemlji. Klimatske promjene s jedne, a s druge izostanak policijskih kontrola jer su snage sigurnosti apsolutno zauzete ionako nedostatnom kontrolom granice prema Siriji u kojoj bjesni rat, dovele su do toga da je Libanon blizu odluke da legalizira indijsku konoplju. I tako s dnevnog reda makne jedan policijsko pravosudni problem. O koristi po poljoprivredu i državni budžet da se i ne govori.

Problem sa sušom kulminirao je nedavno kad su vlasti u Bejrutu priznale da nisu u stanju podmiriti potrebe glavnog grada za vodom. Točnije, od potrebnih 250.000 metara kubičnih vode dnevno, danas dvomilijunski grad dobiva samo 130.000.

Ministar poljoprivrede Akram Chehayeb upozorio je da ove godine u Libanonu zbog suše očekuju duplo manje padalina od godišnjih prosjeka. Upravo on, kao ministar okoliša iz 90-ih, ukazao je da iza suša stoje klimatske promjene, koje su usto dovele do drastičnog smanjenja snježnog pokrova na libanonskim planinama. A to onda znači da će u sušnim mjesecima potoci i rijeke iz tog izvora dobivati bitno manje vode nego ranije.

Američki univerzitet u Bejrutu nedavno je objavio da su minimalne temperature u tom gradu danas 3°C više nego prije 125 godina. Libanon na Bliskom istoku inače tradicionalno slovi za mjesto bogato vodom. No, to se sada mijenja, a najgora vijest je to što zbog toga trpi poljoprivreda, na koju otpada 60 % nacionalne potrošnje vode i za koju se strahuje da će joj se urod prepoloviti. Posljednjih su tjedana stoga sve brojnije vijesti o izvorima i rezervoarima vode, poznatima i u upotrebi još od pamtivijeka, skoro od prapovijesti, a koji su prošle ili ove godine po prvi put sasvim presušili. 

Poljoprivrednici, posebno oni u dolini Bekaa, našli su se na rubu siromaštva, a za očekivati je sve veći uvoz i rast cijena hrane. Neki poljoprivrednici već godinama proizvode samo gubitke, te im nije preostalo drugo nego da se okrenu uzgoju kanabisa. Libanon je i inače poznat po uzgoju ove halucinogene biljke.

UN ga je 2010. godine proglasio petim najvećim proizvođačem marihuane na svijetu, zbog 1100 hektara usjeva pod kanabisom. Uz pretpostavku o nekoj srednjoj proizvodnji u tamošnjim uvjetima, procijenjena proizvodnja te godine mogla je iznositi oko 52 tone marihuane. Zbog kombinacije suša uslijed klimatskih promjena i nikakvih kontrola vojske i policije kao posljedice rata u susjednoj Siriji, sljedeće godine proizvodnja je naglo skočila.

Službene procjene govore o zasađenih 3500 hektara tijekom 2011., 2012. i 2013. godine., što bi značilo oko 170 tona marihuane spremne za prodaju i konzumaciju. I dok ove godine nadležne službe u Libanonu pretpostavljaju da su njihovi poljoprivrednici ilegalno zasadili između 7000 i 15.000 hektara, sami poljoprivrednici bez ustručavanja izjavljuju u medijima da imaju dojam da se ovogodišnji usjevi indijske konoplje prostiru možda i na dvostruko većoj površini.

Što se poljoprivrednika tiče, poslovna računica je jasna. S tradicionalne prehrambene i industrijske kulture sve češće im donose gubitke, a kilogram marihuane prodaju po između 300 i 400 dolara. A jedan hektar daje između 24 i 72 kilograma gotovog proizvoda. Ili skoro 30.000 dolara po hektaru u slučaju najbolje kvalitete marihuane i najboljeg uroda. I to uz skoro pa zanemarive troškove sjemena i svega ostalog potrebno za brz rast zdravih biljaka.

Takva logika bila je povod da se predsjednik Progresivne socijalističke partije Walid Jumblatt u svibnju otvoreno založi za legalizaciju. Argument parlamentarcima koji zagovaraju legalizaciju je procijenjenih 400 milijuna dolara prihoda od poreza u nacionalnom budžetu, odnosno 0,9 posto BDP-a, izlaz iz siromaštva za stanovništvo doline Bekaa i ostalih poljoprivrednih područja, te čak dvije milijarde dolara posrednog ili neposrednog utjecaja na ostatak ekonomije. Bivši ministar turizma Fadi Abboud otišao je toliko daleko da je nedavno predložio potpunu legalizaciju i kanabisa i seksualne industrije, navodeći procjene o financijskoj koristi za njegovu zemlju. Pa ako za prostituciju i nema previše nade da bi se složena libanonska politička scena mogla dogovoriti oko toga, s kanabisom su stvari, čini se, prilično sazrele.