Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter objavila je izvještaj za 2025. u kojem se vidi koliko nam je zdravstvo - bolesno. Najdulje se čeka na UZV dojki, a upravo od tog karcinoma boluje najviše žena
UŽASI ZDRAVSTVA
Žena u prosincu 2025. godine upućena na hitni UZV dojki, dobila termin u srpnju 2028. godine.
Čitanje članka:
4
min
Stopa smrtnosti od bolesti koje je moguće liječiti u Hrvatskoj je gotovo 50 posto viša od prosjeka EU, šokantan je podatak iz izvješća pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter za prošlu godinu. Nažalost, dokument obiluje podacima i primjerima katastrofalnog stanja u zdravstvu. Pravobraniteljica prima pritužbe građana, pa tako i o zdravstvu, provjerava ih, od institucija traži podatke, upozorava na probleme kako bi ih se riješilo. Situacija je alarmantna. U Hrvatskoj, dakle, od bolesti koje se može liječiti umire 133 ljudi na sto tisuća stanovnika, u EU prosječno 90 - porazno, žalosno i sramotno.
Glavni uzročnici preuranjene smrtnosti kod nas su kardiovaskularne bolesti (37%) i rak debelog crijeva (18%). Hrvatska je lani, pritom, u zdravstvo utrošila oko 7,1 posto BDP-a, što je i dalje ispod prosjeka EU-a (oko 10%). Kroničan je problem dugo čekanje na dijagnostičke postupke, primjerice MR i CT, što prisiljava građane na korištenje privatnih usluga. Time se, naglašava izvješće pučke pravobraniteljice, izravno ugrožava načelo jednakosti, jer siromašniji građani ostaju bez pravovremene skrbi.
Nedostaje nam oko 4.000 medicinskih sestara i gotovo 300 obiteljskih liječnika u javnom zdravstvu, puno ginekologa, pedijatara...
"Umjesto da sustav vodi pacijenta, pacijenti se, nerijetko s teškim dijagnozama, moraju sami snalaziti, tražiti termine i mjesta gdje pretrage mogu obaviti kao i „loviti“ zdravstveno osoblje kako bi dobili više informacija o svom zdravstvenom stanju", navodi izvješće pravobraniteljice.
Najveća incidencija raka kod žena u RH je za rak dojke. Istovremeno, prema listi čekanja početkom 2026. godine prvi slobodan termin za UZV dojke u nekim je dijelovima RH tek za osam mjeseci, a u trećini županija uopće nije dostupna. UZV dojke općenito je pretraga na koju se najdulje čeka, 227 dana.
Udruga Nismo same za pomoć oboljelim ženama kontaktirala je pučku pravobraniteljicu i opisala slučaj onkološke pacijentice
koja je nakon redovne mamografije u prosincu 2025. godine i upućivanja na hitni ultrazvuk dojki, dobila termin u srpnju 2028. godine. Porazan primjer neuvažavanja prioritetnosti onkoloških pacijenata je i slučaj pacijentice s glioblastomom koja je nakon dvije operacije i zakazanog neurološkog pregleda za koji joj je bio potreban MR nalaz, termin za ovu pretragu dobila za deset mjeseci.
Pravovremeni termin dobila je tek nakon obraćanja supruga ravnatelju bolnice i pučkoj pravobraniteljici.
Pacijentica koja nije mogla dobiti termin za zračenje unutar preporučenog razdoblja se predbilježila za radioterapiju u drugom gradu, no liječnik opće prakse joj nije htio izdati putni nalog, još je jedan užasan primjer iz izvješća o stanju u zdravstvu. Druga pritužiteljica je upozorila na stalne kvarove aparata zbog kojih se produljuje vrijeme terapije (a time i trošak bolovanja), kao i pritužiteljica čija radioterapija je odgađana u očekivanju da će u rad biti pušten novi linearni akcelerator, zbog čega je proteklo optimalno vrijeme za početak zračenja.
"Plaćam zdravstveno osiguranje od prvog dana zaposlenja 1976. godine, i sad u mirovini. U posljednjih nekoliko mjeseci imam jake bolove u glavi. Do sada nije jasno ustanovljen razlog te sam dobio preporuku od neurologa -također kod kojeg sam bio privatno jer redovito nisam mogao čekati - za MR glave. Odmah sam uputio upit na osnovu e- uputnice na Vinogradsku i dobio termin u ožujku 2027. godine. To je sramotno. Skoro dvije godine. Do tada vjerojatno mogu umrijeti pet puta ako se radi o ozbiljnoj bolesti", još je jedan primjer žalbe pacijenata upućenoj pravobraniteljici.
Čest problem je nedostupnost pravovremene radioterapije, ali i postupanje HZZO-a nakon što pacijenti, snalazeći se sami, uspiju dobiti pravovremeni termin u bolnici izvan mjesta svog stanovanja. Udruga Nismo same navodi kako u zagrebačkim bolnicama na ljeto nije radila većina linearnih akceleratora te da HZZO nije priznavao troškove prijevoza na zračenje u druge gradove.
"S istim problemom javilo nam se nekoliko pacijentica iz drugih dijelova RH, među njima i pritužiteljica koja je po preporuci onkologa išla na radioterapiju u grad koji je jedini imao potrebne tehničke uvjete za njezinu terapiju. No HZZO je smatrao da se mogla liječiti u mjestu bližem svom prebivalištu te joj je sugerirano da nema svrhe žaliti se na takvu odluku. HZZO-u smo predložili da njenu pritužbu smatra pravovremenom žalbom, nakon čega joj je priznat trošak prijevoza. Osim toga, nekoliko puta smo upozorili HZZO zbog dugotrajnog postupanja po zahtjevima onkoloških pacijenata za naknadu troškova prijevoza", navodi izvješće.
Kao i pacijenti s drugim dijagnozama, onkološki pacijenti se često moraju sami informirati o mogućnostima liječenja te pravima koja imaju u zdravstvenom i drugim sustavima.
"Još 2024. godine smo od Ministarstva zdravstva tražili očitovanje o informiranju onkoloških pacijenata o dostupnoj zdravstvenoj zaštiti, kao i planira li se pokrenuti mrežnu stranicu s informacijama bitnima za onkološke pacijente i pravima koja mogu ostvariti (primjerice popis ustanova na kojima se može obaviti radioterapija s prvim slobodnim terminima, popis odobrenih lijekova za liječenje raka, prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja koja imaju onkološki pacijenti te prava iz sustava socijalne skrbi i dr.), no odgovor još nismo dobili. Pri tome, mnogi pacijenti suočeni sa mogućom, a osobito potvrđenom teškom dijagnozom, traže podatke online, no iznimna je važnost provjerenih točnih informacija i to informacija relevantnih za zdravstveni sustav i sustav socijalne skrbi u RH i ostvarivanje prava u njima", stoji također u izvješću.
Ured pravobraniteljice kontaktirao je zdravstvene ustanove oko e-lista čekanja, odgovorile su mu 33 od 38 ustanova. Dvadeset ih je navelo da zaprimaju pritužbe zbog duljine čekanja i/ili neusklađenosti podataka o slobodnim terminima. Šest ih je navelo da imaju poteškoće pri unosu podataka u sustav, dok je većina istaknula da, iako uglavnom mogu unositi podatke bez većih poteškoća, uočavaju razlike između stvarnog stanja i podataka na stranici e-Liste čekanja.
Loša je situacija i u palijativnoj skrbi.
Hrvatska i dalje nema važeći Nacionalni program za razvoj palijativne skrbi, odnosno jasno strateško usmjerenje i standardizirane protokole. Premda je trebao biti donesen do kraja 2025. godine, Ministarstvo zdravstva navodi da će biti donesen u prvom tromjesečju 2026. No još nije ni u javnom savjetovanju. Palijativnu skrb godišnje treba između 26.000 i 46.000 bolesnika, a ostvaruje ju manje od polovice njih.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
