Znanstvenici su htjeli proučavati njegov mozak, ali je odbio. Prije smrti je pitao: Hoću li ja u raj?

Iako je pokušao informacijama o mjestu gdje njegove žrtve leže pokušao kupiti još nešto vremena, to nije upalilo.

Do njegova pogubljenja ostalo je manje od 24 sata. Ted Bundy, koji je nekoliko puta uspješno uspio odgoditi svoju egzekuciju, svjestan je da je došao njegov kraj. 

U zatvor poziva psihijatricu Dorothy Lewis s kojom je često razgovarao posljednje tri godine. Dobili su četiri sata. Sami su u prostoriji, Ted je vezan lisičinama, iza stakla sve pomno prati policajac.

- Gotovo ništa nije ostalo od onog mladića na čiji su šarm žene padale. Vrijeme u zatvoru učinilo je svoj. Na njemu se osjetio strah. Ali, cijelo to vrijeme bio je smisleniji i otvoreniji nego ikad prije u našim razgovorima. Napokon je odlučio spustiti svoju masku – prisjeća se dr. Lewis.  

- Do samog kraja htio je otkriti zašto je toliko pun bijesa i zašto se sve to dogodilo – nastavlja Lewis, koja nikad nije vjerovala u priče Tedove majke kako je on imao sretno djetinjstvo i idilične obiteljske odnose. 

- Odnos između njega i majke bio je površan. Tu nije bilo prave ljubavi i osjećajnosti. Kad sam ga pitala za majku samo je kratko odgovorio kako su uspjeli izgladiti odnos i da sve ostalo pripada prošlosti – rekla je Lewis za Vanity Fair.

Prije zadnjeg posjeta serijskom ubojici, dr. Lewis proučavala je tvrdnje o tome kako bi Bundy ponekad 'upao u drugo stanje'. O tome najbolje svjedoči privatni istražitelj John Aloi koji je u nekoliko navrata razgovarao s Bundyjem.

-    Prolazio je kroz neku vrstu metamorfoze koja je bila vidljiva i golom oku. Promijenio bi se potpuno. Postajao bi čudniji nego inače i mentalno dezorijentiran. Drugačije je i mirisao, ja sam samo šutio i gledao u čudu – prisjetio se Aloi.
Iako su mnogi sumnjali kako u tijelu Teda Bundyja 'živi' nekolicina osobnosti, dr. Lewis uvjerena je kako to nije bio slučaj s njim. On je, kako ga je Vanity Fair nazvao, bio 'robot kameleon'. Spreman prilagoditi se svakoj situaciji i osobi i te je osvojiti svojim prirodnim šarmom. 

- Ono što ja znam da sam napravio je nebitno. Ja s tim mogu živjeti. Ali činjenica da postoje ljudi koji mi vjeruju i koji mogu pomisliti da sam ja napravio ta užasna djela, to me si ne sviđa – rekao je jednom prilikom policiji. I ta izjava potkrepljuje sva istraživanja koja je dr. Lewis predstavila. Ted je u mladosti odgojen tako da se jednostavno mogao pretvarati da se nešto nije dogodilo ako se o tome nije kasnije razgovaralo. Od djetinjstva su mu usađene krive vrijednosti, a njegovi ispadi tolerirani su i zanemarivani. 

Prije pogubljenja, dr. Lewis zamolila je Bundyja da razmotri opciju o tome da ostavi svoj mozak za potrebe znanosti. Željela je vidjeti hoće li detaljna istraživanja otkriti neku deformaciju koja bi mogla biti uzrok svega. Iako mu se ideja na prvu svidjela, Ted je na kraju odbio. 

-    Zaista je šteta što nije bilo organiziranog pokušaja vlasti i psihijatara da pokušaju da prouče ovog čovjeka. Sigurno bismo naučili puno toga što bi nam koristilo u budućnosti – rekao je prije Tedova pogubljenja njegov odvjetnik James Coleman. 

Osim s dr. Lewis, posljednji dan svojeg života Bundy je razgovarao i s Billom Hagmaierom, agentom FBI-ja.

Jednostavno sam volio ubijati. Volim taj osjećaj. Želim taj osjećaj – rekao mu je Bundy, koji ga je šokirao svojim idućim pitanjem.
-    - Misliš li da ću ići u raj? 

Hagmaier mu je na to kratko odgovorio kako je živio po svojim pravilima i da će o tome odlučiti neka viša sila. Njihov razgovor bližio se svojem kraju. Sati se ubrzano otkucavali za Bundyja. Gotov je. Odbio je posljednji obrok pa mu je doneseno ono što se tog dana posluživalo u zatvoru. Odrezak, jaja, tost & kolač. Hranu, kaže očevidci, nije ni pogledao. 

-    Želim poslati ljubav svim svojim prijateljima i obitelji – bile su njegove zadnje riječi.

Ukupno 42 ljudi pratilo je egzekuciju uživo. U 7:15 ujutro  po američkom vremenu 24. siječnja 1989. godine usmrćen je na električnoj stolici. Dok je umirao, ispred zatvora brojni su slavili njegovu smrt. Ispaljivali su vatromete, a kad je njegovo tijelo izneseno iz zatvora, masa je počela klicati i nazdravljati. Kako je odbio dodatna istraživanja na svojem mozgu, FBI je proveo osnovnu autopsiju koja nije pokazala nikakve abnormalnosti na mozgu. 

Na njegovu egzekuciji nisu došli članovi obitelji. Kažu da su htjeli izbjeći cijeli taj cirkus koji se događao. Ali zato je majka spremno otvorila vrata novinarima Vanity Faira nekoliko tjedana nakon pogubljenja. Na pitanja o tome kao se nosi s cijelom situacijom i kako se osjeća, smatrala je novinarka Myra MacPherson, Eleanor Louis Bundy imala je spremne odgovore. Kao da su pripremljeni i dobro izvježbani.

-    Pokušavamo se nositi s cijelom situacijom najbolje što možemo. Moramo prihvatiti činjenicu što se dogodilo i nastaviti dalje. Pa ćemo to i učiniti. Ne mogu promijeniti ništa što se dogodilo u prošlosti. Naravno da osjećam veliko žaljenje zbog svih obitelji koje su razorene zbog tih groznih zločina – recitirala je Tedova majka novinarima i dodala:

-    Da cijeli dan ležim i žalim samu sebe, što bi s tim postigla? Eventualno bi izgubila razum. Treba ići dalje kroz život – kazala je.
Želi da se sad, kad je Ted pogubljen, napokon prestane kopati po njegovoj prošlosti, kao i po prošlosti njegove obitelji. Na ta pitanja nikad nije htjela direktno odgovarati. Iako je otišla od kuće nakon što je zatrudnjela, iako je dijete prva dva mjeseca ostavila u domu, iako se dogovorila s roditeljima da će oni odgajati Teda kao svog sina, a da će mu ona biti sestra… Unatoč svemu tome, gospođa Bundy do kraja života se držala priče kako je Ted imao sretno djetinjstvo i kako tu ne leže njegovi „korijeni zla“. 

Iako većina znanstvenika smatra kako se ljudi ne rađaju zli, već na njih utječe njihovo okruženje i odgoj, slučaj Teda Bundyja opet je vratio pitanje koje je stoljećima mučilo znanstvenike. „Postoje li možda stvarno neki ljudi koji su rođeni da ubijaju“. Na to pitanje još nemamo definitivan odgovor….

Popis zločina i identificiranih žrtava koje je Ted Bundy priznao:
1974, Oregon, Washington.

-    4. siječnja – Karen Sparks (18). Napadnuta šipkom i silovana. Preživjela napad.
-    1. veljače – Lynda Ann Healy (21) – Pretučena u sobi i oteta. Posmrtni ostaci pronađeni.
-    12. ožujka – Donna Gail Manso (22) – Oteta i ubijena. Tijelo nije pronađeno.
-    17. travnja – Susaine Elaine Rancourt (18) – Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni.
-    6. svibnja – Roberta Kathleen Parks (22) – Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni.
-    1. lipnja – Brenda Carol Ball (22) - – Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni
-    11. lipnja – Georgann Hawkins (18) – Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni.
-    14. srpnja – Janice Ann Ott (23) – Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni. 
-    14. srpnja – Denise Marie Naslund (19) – Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni.

Utah:

-    2. listopada – Nancy Wilcox (16) Oteta i ubijena. Tijelo nije pronađeno.
-    18. listopada – Mellisa Anne Smith (17). Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni
-    31. listopad – Laura Ann Aime (17). Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni
-    8. studenog – Carol DaRonch (18) – Oteta. Pobjegla iz auta i preživjela.
-    8. studenog – Debra Jean Kent. Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni tek 2015. godine.
1975. godina (Utah, Colorado, Idaho)

- 12. siječnja – Carol Ellen Campbell (23). Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni.
- 15. ožujka – Julie Cunningham (26) Oteta i ubijena. Tijelo nije pronađeno.
- 6. travnja – Dennise Lynn Oliverson (25) Oteta i ubijena. Tijelo nije pronađeno.
- 6. svibnja – Lynette Dawn Culver (12) Oteta i ubijena. Tijelo nije pronađeno.
- 28. lipnja – Susan Curtis (15) Oteta i ubijena. Tijelo nije pronađeno
 1978. godina (Florida)

- 15. siječnja – Margaret Elizabeth Bowman (22) – Napadnuta i ubijena na spavanju u svojoj sobi u đačkom domu.
- 15. siječnja – Lisa Levy (21) – Napadnuta, silovana i ubijena u svojoj sobi u đačkom domu.
- 15. siječnja – Karen Chandler (21) Napadnuta u svojoj sobi u đačkom domu. Preživjela.
- 15. siječnja – Kathy Kleiner (21) Napadnuta u svojoj sobi u đačkom domu. Preživjela.
- 15. siječnja – CheryL Thomas (21) Napadnuta u svojem stanu .Preživjela.
 - 9. veljače – Kimberly Ann Leach (12). Oteta i ubijena. Posmrtni ostaci pronađeni. 

- I ja i Ted smo znali da je brojka žrtava puno veća od one koju je priznao. Mislim da ni on sam nije znao koliko je žena i zašto ubio. To je moj dojam u kojeg sam poprilično siguran – riječi su Freda Lawrencea, svećenika koji je zadnje sate proveo s Bundyjem…