Kako se otrgnuti snazi zaborava danas?
Svima bi trebalo biti jasno da (pre) važnu priču o hrvatskom regionalizmu ne mogu artikulirati nervozni dečki, koji su, i to ne tako davno, zagovarali posve suprotnu političku koncepciju. No ni naša javnost nije imuna od "zaboravljanja". I upravo na tu trivijalnu činjenicu igraju slavonsko-baranjski-osječki “regionalisti” i pokušavaju prodati jeftinu političku priču za snažnu potporu na sljedećim izborima. Na ovome mjestu moram se sjetiti V. Gotovca koji je uvijek ponavljao da si jedan takav "luksuz" Hrvatska nikako ne smije priuštiti. A znatiželjne čitatelje upućujem na sjajnu knjigu H. Weinricha "Leta - umjetnost i kritika zaborava", u kojoj autor kroz povijest analizira ovaj fenomen svojstven svima. Početna premisa knjige može se svesti na to da iz naših svakodnevnih susreta sa zaboravom još ne znamo dovoljno dokle se proteže njegova moć nad našim životima, koje misli i osjećaje oslobađa kod različitih ljudi, te kakve je i političke i kulturne brane moguće izgraditi "protiv zaborava" u slučajevima kad nije spojiv s pravom i moralom. A mene će i dalje (za)voditi mudra maksima E. Herriotta: "Kultura (...) je ono što ostaje u čovjeku nakon što sve zaboravi".
