Zagrebački profesor hrvatskog jezika Mislav Kuleš napravio je preokret u razredu na koji su svi upozoravali, bez kazni i bez etiketa, već razgovorom, povjerenjem i jasnim granicama. Sustav ocjena je loš, ističe
NAGRAĐEN ZA IZVRSTAN RAD
Ovaj nastavnik nije odustao od 'problematičnog razreda': Djeca nisu loša, treba ih saslušati
Čitanje članka:
5
min
U Osnovnoj školi dr. Ante Starčević, 8. b razred slovio je za zahtjevan i problematičan. Priče prethodnih učitelja i upozorenja roditelja govorile su o djeci koja testiraju granice, ulaze u konflikte i često ne poštuju pravila. No kada je profesor hrvatskog jezika Mislav Kuleš stigao kao zamjena, odlučio je krenuti iznova.
- Ne zanima me što sam čuo o ovom razredu. Počinjemo iznova - rekao je učenicima prvi dan.
Taj iskreni pristup, kombiniran s autoritetom i poštovanjem, bio je temelj njegove metode rada. Kuleš vjeruje u vlastito iskustvo, neposrednu komunikaciju i individualan pristup.
- Mene ne zanimaju tračevi ni priče. Volim donositi vlastite zaključke i iskustva - ističe.
Taj iskreni pristup, kombiniran s autoritetom i poštovanjem, bio je temelj njegove metode rada. Kuleš vjeruje u vlastito iskustvo, neposrednu komunikaciju i individualan pristup.
'Djeca nisu loša ni nemoralna'
Kad se govori o problematičnom razredu, Kuleš ne vidi djecu kao "loša" ili "nemoralna" bića.
- Da, 'problematičan razred'. Tako ga deklariramo. Ocjene su različite, ali problem su bili moji 'hahari', učenici koji testiraju granice. Ulazili su u sportsku dvoranu, nabijali loptu o zid. Nisam odmah reagirao kaznom. Sjeli smo, razgovarali: 'Što radite, znate li da ne smijete?'. Djeca shvate da sam na njihovoj strani i od tada se ponašaju dobro - rekao je.
Zbog odnosa prema učenicima, kojima je doslovno promijenio život, roditelji su Mislava nominirali za nagradu "Zlatna kreda" za nastavnika godine, koju svake godine dodjeljuje portal srednja.hr. Nagradu su mu nedavno dodijelili na konferenciji portala "Obrazovanje bez granica".
'Pedagoške mjere ne služe svrsi'
Kuleš se rado odazvao našem pozivu na razgovor. Na naše pitanje što uopće znači "problematičan razred" on odgovara kako toga nema. Dodaje kako pedagoške mjere nisu cilj same po sebi.
- Možda će ovo zvučati glupo, ali pedagoške mjere ne služe svrsi. Vladanje na svjedodžbi ne utječe na upis u srednju školu, nije im važno. No razgovor, osvještavanje i postavljanje granica, to radi - objašnjava Kuleš, za kojeg takvi učenici često traže pažnju.
- Pitanje je zašto taj učenik traži pozornost, jer možda se ne osjeća viđen. Ako mu damo priliku da bude viđen kroz razgovor, poštovanje i uključenost, često nema potrebe za lošim ponašanjem - zaključuje.
Izgradnja zajednice
Kuleš naglašava važnost stvaranja zajednice u razredu.
- Prvo je vrtić, to je prva mala zajednica. Onda dolazi osnovna škola, u razredu su razni interesi, neki vole matematiku, neki tjelesni. Najveći izazov je stvoriti zajednicu od hrpe individua. Srednja škola je filter, a fakultet još veći, sada znate što želite u životu, ali od početka moramo raditi na suosjećanju, razumijevanju i prihvaćanju - govori. U praksi, to znači da Kuleš razgovara s učenicima o svemu, i unutar i izvan nastave.
- Čim dijete postane vještije u govoru, bit će vještije i u čitanju. Pričamo o svemu, kako su proveli dan, što su radili, što ih zanima. Samo time oni postaju vještiji, a odnos se produbljuje - govori Kuleš.
Ugovor dobrih namjera
Jedan od ključnih alata profesora Kuleša je tzv. "Ugovor dobrih namjera".
- Sastavit ću ugovor s mojim razredom, gdje se oni obvezuju, a ja isto. Tri potpisa: moj, njihov i tri ‘rojke’. Cilj je da vide crno na bijelo svoju odgovornost. Oni žive danas, ali u sedmom razredu već gledaju budućnost, prijelaz u srednju školu. Ugovor pomaže da shvate važnost ponašanja i obveza - objašnjava nam. Kako kaže, ugovor uključuje obveze vezane uz ocjene, zadaće i brigu jednih o drugima.
- Svi imaju iste ugovore. Djeca nisu svjesna dugoročne odgovornosti, ali crno na bijelo vide što očekujemo od njih i što oni očekuju od mene. To je ključna stvar u formiranju samosvijesti i odgovornosti - zaključuje.
Komunikacija kao alat učenja
Profesor Kuleš naglašava kako jezik i komunikacija grade sposobnost učenja.
- Ako pitam kako je bilo u vrtiću, dobit ću samo ‘super’. Moramo razgovarati o detaljima, koristiti jezik i graditi odnos. Djeca uče kroz interakciju, a ne samo kroz zadatke. Čak i kada predajem likovni, tjelesni, glazbeni, fiziku ili etiku, ja inzistiram na razgovoru. Pričati s djecom na hodnicima, u učionici, pitati ih što rade, što misle, je ključno. Tako se gradi njihova sposobnost izražavanja i razmišljanja - govori Kuleša.
Izostanci i organizacija vremena
Smatra kako u današnjem svijetu, djeca često imaju previše obaveza i izostanaka, a tehnologija zamjenjuje roditeljsku prisutnost. Djeca su preopterećena, ali to su izbori: sport, umjetnost, dodatne škole. Ako dođe doma i odmah je na mobitelu ili gleda televiziju, neće imati vremena za učenje.
- Organizacija i prioritizacija su ključ. Jedna učenica iz mog razreda išla je u likovnu školu, likovnu akademiju i sve stigla. To nije pitanje preopterećenosti, nego organizacije vremena - govori Kuleš te objašnjava kako se izostanci ponekad koriste za odgađanje ispita.
- Roditelji mogu upravljati tri dana izostanka, i mnogi koriste to da dijete izbjegne pisanje ili bolje pripremi ispit. Ali često se dogodi da dijete dođe jednako nespremno. Zato je organizacija rasporeda i pravilo da se ispiti održavaju u najavljenim terminima bitno - zaključuje.
Ocjene i pritisak
Za Kuleša, sustav ocjena i pritisak društva na djecu često je štetan. Petica nije jedino mjerilo vrijednosti i ne garantira uspjeh. Trojka nije znak manje sposobnosti ako je učenik dao maksimum. Djeca danas doživljavaju peticu kao mjerilo vrijednosti. Najvažnije je baviti se onim što ih čini sretnima.
- Djeca koja dobivaju trojke se često osjećaju glupima. Treba im objasniti da je najvažnije dati sve od sebe i biti svjestan vlastitog truda. Živimo u društvu koje previše mjeri vrijednost brojem petica, a to nije prava mjera - Kuleš ima jasan stav: sreća je najvažnija.
- Da idem, makar to bilo slaganje polica, profesor, novinar, bilo što, ako su oni sretni, to je konačni cilj. Ako ste sretni dok slikate, pišete ili popravljate perilicu rublja, super. Sreća je najvažnija. Komentirao je i utjecaj modernih trendova i influencera. Rekao je kako svi žele biti influenceri, ali da je fejk život. Najvažnije je da djeca pronađu nešto što ih čini sretnima i da to prate.
Nagrada Zlatna kreda
Na konferenciji “Obrazovanje bez granica”, roditelji su prijavili Kuleša za nagradu Zlatna kreda.
- Najveća nagrada je kada bivši učenici kažu: ‘Sjećamo se kad ste rekli ovo ili ono.’ Oni to pamte i utječe na njih. To je neprocjenjivo. Mi u školstvu imamo težak posao. Ali radimo ga jer volimo. Entuzijazam i ljubav prema onome što radimo je ključ. Gledati djecu kako odrastaju i barem u nekoj mjeri usmjeravati ih, to je najveća nagrada - zaključuje Mislav Kuleš.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
