Kad sam u vijestima čuo najavu o investiciji od 50 milijardi dolara u Topuskom, zvučalo mi je to nevjerojatno. Taj dojam samo je osnažen spoznajom da investitori nisu najpoznatije i najbogatije svjetske kompanije afirmirane na tržištu usluga interneta i umjetne inteligencije, nego široj javnosti ipak nepoznati igrači. Ni ceremonijalno javno potpisivanje dokumenata u okviru summita Inicijative triju mora u Dubrovniku - premda je bilo organizirano upravo zato da sve izgleda ozbiljno - nije bitno promijenilo taj dojam. Nakon propitivanja o pojedinostima najavljene investicije- investitor Ryan Rich je iznos od 13,5 milijardi naveo kao početno ulaganje uz potencijal rasta do 50 milijardi. To je, dakako, otvorilo niz pitanja i o namjerama i o stvarnim mogućnostima tog investitora. Uvjeravanje Jake Andabaka, jednog od partnera u pothvatu, da će građevinski radovi započeti već u prvom kvartalu 2027. godine, a divovski podatkovni centar Pantheon da će proraditi već 2028. godine, izgubilo je na uvjerljivosti kad sam na osnovi izjave sisačko-moslavačkog župana shvatio da tek treba promijeniti Prostorni plan županije kako bi se mogla izdati građevinska dozvola. Sjetio sam se koliko dugo je Grad Zagreb morao čekati samo na suglasnost Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja nakon što je u potpunosti provedena procedura izmjene i dopune Prostornog plana Grada Zagreba. Ako bi se nešto slično ponovilo i u slučaju promjena Prostornog plana Sisačko-moslavačke županije, projekt Pantheon ne bi mogao biti ostvaren u roku koji spominje jedan od suinvestitora.