Studentski rođendan: bez novca i s puno entuzijazma!

Damir mijenja nervozno programe na TV-u. Vratio se s faksa, zavalio u naslonjač i uživa. Njegov je život skroz OK. A zašto i ne bi bio? Ima vlastiti stan u kojem živim s njim i  kao podstanar plaćam režije, mama mu kuha vikendom, a preko tjedna se zajedno hranimo u menzi.

Kad bolje razmislim, zapravo je i moj život OK. Cimer sam prijatelju, idemo na isti faks, imamo isto društvo, dijelimo iste navike. Osim što sam ja švorc. I sutra mi je rođendan.

Što sada?

I tako smo neko vrijeme sjedili gledajući televiziju. „Koji nam je plan?“ najednom pita Damir. Razmišljam grozničavo, zapravo brojeći koliko sredstva imam na raspolaganju. 

"Ja imam 27 kuna, a ti?“, odgovaram mu. „Oko dvadesetak. Ne više.“, odgovara Damir. Iako sam uglavnom pun kreativnih ideja za lude provode i ne odustajem tako lako, ovo nije dobar početak. Vrtim kotačiće u glavi, kako s takvim budžetom srediti prostor, nabaviti piće, napraviti hranu i tortu… Daljnjim razmišljanjem dolazim i do mogućeg rješenja. Smanjiti broj ljudi koji će doći. OK, ajmo vidjeti, koji je minimum ljudi koji moram zvati. Brojim prijatelje: hm...osam cura i...devet...deset dečki. To je preveliko društvo za tulum bez ičega. Moram nekako sve nahraniti, napojiti i zabaviti. Ovo je težak zadatak.

Odluka pada

Odlučujem: Radim tulum u stanu, definitivno; ljudi se mogu opustiti, a netko će se valjda sjetiti i nešto donijeti. Barem se nadam. Zovem Andrijanu. Samo da znate, to je moja nova cura. „Napravi pidžama party!“, savjetuje mi „a ja ću ti ispeći tortu za poklon.“ 

OK, jedna briga manje.

Obožavam ju. 

Hrana?

Nakon što sam odlučio gdje ćemo ovaj tulum održati, mobiliziram Damira te počinjemo razmišljati što napraviti po pitanju hrane. Damir provjerava stanje u frižideru: Ispada da imamo 10 jaja te jedno mlijeko. 

Kotačići u glavi ponovno se počinju vrtjeti svom silom. Vrtim ideje po glavi te mi pada na pamet samo - pohani kruh i kajgana. Ne, to nije to. Ne mogu to poslužiti ljudima. Razmišljamo, vrtimo se kao profesor Baltazar. Najednom - napredak! 

„Palačinkeeeeee!“uzvikuje Damir. Da, to je to!

Nedostaje nam samo brašno i čokolada za namaz. Za alkohol nemamo, ali ak' je bal, nek' je maskenbal! Odlučujem napraviti pravi tematski rođendan - biti će to rođendan za klince. Pa zašto ne, zašto bi kao studenti morali biti ozbiljni? Ovo će biti super. Znači rođendan za djecu zahtjeva hranu i piće - za djecu. Trebam neki sok za razrjeđivanje i par dobrih dječjih igara!

Izabirem natjecanje za "najluđu" pidžamu rođendana, pa jedenje palačinki s čokoladom vezanih ruku, igranje igre "Pogodi tko sam? ( to vam je ona luda igra s papirićima na čelu, ako ste zaboravili) i na kraju slikanje natjecatelja i jedenje torte. 

Ukupni trošak - 30 kuna, najbolje utrošenih 30 kuna.

P.S. Zanima vas kako je tulum prošao?

Svi su se odvalili od smijeha. Iskreno, zabavljali smo se i veselili do jutra. I što je najbolje, većina mojih prijatelja i danas ga pamti kao jedan od najluđih tuluma ili barem najotkačenijih tuluma. Dokazao sam da se može zabaviti i bez novca, a da nitko nije otišao ni gladan, ni žedan. Što je najvažnije - svi su se proveselili i nitko se nije napio. I da, još sam dobio i poklone za rođendan. A slike sa svog 21. rođendana čuvam i danas, 10 godina poslije.