Želite znati štedjeti? Nećete uspjeti bez pravog cilja

Ako je bilo koji odgovor negativan, možda je ipak pametnije pričekati i razmisliti hladne glave. Usputnu kupnju ne pokreće razum nego osjećaji te je najbrži i najlakši put prema bankrotu, upozoravaju stručnjaci. U vrijeme recesije veliki prodavači služe se i drugim trikovima, pa pametno i trezveno pristupite katalozima i reklamnim lecima. 

“Ljudi su vrlo često iracionalna bića i uglavnom si ne mogu predočiti kakve će posljedice njihovo ponašanje kao potrošača danas imati na daleku budućnost”, kaže Andrijana Mušura, magistra psihologije i stručnjak za ponašanje potrošača. “Kada kupujete neke druge stvari, zamislite koliko za tu cijenu možete dobiti neke od ovih stvari do kojih vam je stalo”, kaže Andrijana Mušura i pojašnjava na primjeru. "Recimo, neka stvar koja košta 500 kuna vrijedi vam oko 60 jutarnjih kava u kafiću, pola obiteljskog vikend izleta ili 20 sladoleda u obiteljskom pakiranju. Kada to tako usporedite, realnije ćete procijeniti čega bi se odrekli u zamjenu za tu stvar, što će vam pomoći da donesete racionalniju odluku."

Jedan je to od “trikova” koji su poznati iz bihevioralne ekonomije, znanosti koja kombinira saznanja ekonomije sa psihologijom i koja proučava slične slučajeve. Znanost nas poučava da nije ničija krivnja što osjeća nagon da kupi nešto što mu ne treba, jer ljudi pod utjecajem okruženja razvijaju želje i žudnje za proizvodima koji često služe za zadovoljavanje psiholoških potreba kao što su želja za statusom, pripadanjem ili samopoštovanjem. Naime, kod donošenja odluka ljudi se često služe prečicama i ne uzimaju sve parametre u obzir jer mozak ipak ima ograničene kapacitete procesuiranja informacija kojima ga zasipamo.

Trik s ambalažom

Najsigurnije je pri kupnji ne vjerovati onome što vam se učini jasnim na prvi pogled. “Kada gledate proizvode na polici, provjerite i deklaracije. Dvije tegle krastavaca mogu izvana izgledati jednako, ali ako jedna ima udubljeno dno, u njoj je manje sadržaja, što ne vidite na prvi pogled” kaže Mušura, pojašnjavajući da proizvođači radije smanjuju gramažu proizvoda nego da dižu cijenu. Još osamdesetih godina prošlog stoljeća je u Americi provedeno istraživanje utjecaja ambalaže na potrošače, pojašnjava Andrijana Mušura. Kao primjer uzima konzervu mljevene govedine istog sadržaja, ali različite deklaracije.  “Na jednoj je pisalo da je sadržaj 75 posto nemasno meso, a na drugoj da ima 25 posto masnog sadržaja. Sadržaj je zapravo bio identičan, ali kod procjene kvalitete proizvoda su ljudi onu konzervu na kojoj je pisalo da sadrži 75 posto nemasno meso doživljavali kao manje masnu i ukusniju!”.

Planiranje troška

Ističe i da kod planiranja troška, ulaganja u budućnost često imamo veću želju uzeti odmah manje, nego strpljivo čekati pa uzeti više. Nedosljednost u planiranju budućnosti često je posljedica manjka plana, a to demonstrira na primjeru koji je gotovo svakom poznat. “Svi imaju plan otići na dijetu u ponedjeljak, ali nitko nema konkretan plan što će napraviti kada u ponedjeljak jako ogladni i poželi jesti pod svaku cijenu. Što ćemo napraviti kada otvorimo frižider izbezumljeni od gladi? Treba se pripremiti za to i biti svjestan da ćemo si uskraćivanjem u sadašnjosti osigurati veće zadovoljstvo u budućnosti”, pojašnjava Mušura.

“Zato se sada zapitajte - što si neću moći priuštiti u budućnosti, ako sada ne štedim? To je mnogima apstrakcija” kaže Mušura, a zatim objašnjava nekoliko stvari na koje valja obratiti pažnju kod obične kupnje. “U ljudskoj je prirodi cijenu od 7,49 kuna percipirati kao sedam, a ne kao osam kuna. Teško se tome oduprijeti. Jednostavno nas mozak prisiljava pogledati nešto na čemu piše “sniženo”, iako je sniženje možda simbolično."