Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Brojevi i trofeji samo su dio. Ostaju i prijateljstva iz svlačionice, koja traju desetljećima, autobusi u zoru, promukli glasovi s tribine i osjećaj pripadnosti koji se ne da izmjeriti.
Sve je počelo 1976., na seminaru za trenere. Miro Mamuzić, Ante Sesardić i Ante Šoljan počeli su obilaziti sinjske škole i pozivati učenice na treninge, otvarajući djevojkama Sinja parket na koji dotad nisu smjele kročiti. U to vrijeme i u toj sredini za takvo što trebalo je imati hrabrosti, a te mlade žene su je imale. Prvu generaciju ŽRK Partizan činile su Vesna Smoljo, Ombreta Jerkan, Bosiljka Škorić, Darinka Marić, Nada Đonlić i njihove suigračice. U skromnim uvjetima, s balunom koji se dijelio i tenisicama koje su se čuvale, upravo su one postavile temelje sinjske škole rukometa.
I to sve odvijalo se prije punih 50 godina, pa su slavlje upriličili u kolovozu izložbom "Priča koja traje, naša priča" u Palacini. Fotografije, trofeji i uspomene okupili su generacije igračica kojima je ta dvorana nekad bila drugi dom.
Godine 1981. klub dobiva snažnog pokrovitelja u Dalmatinki, sinjskoj tvornici konca, koja je desetljećima hranila pola grada, i mijenja ime u ŽRK Dalmatinka. Kad je pokroviteljstvo prestalo, 1996. klub je uzeo ime ŽRK Sinj. Nije to bila samo promjena naziva nego potvrda pripadnosti - od tog trenutka na dresovima stoji ime grada.
Ni rat nije prekinuo priču. Treninzi, putovanja i okupljanje novih djevojčica čuvali su kontinuitet i u najtežim godinama. Devedesetih dolazi Antun Pavlović, uz trenerice Žanko i Vrdoljak, ponovno se gradi omladinski pogon i stiže prvo državno zlato u mlađim uzrastima. Iz male sredine počele su izlaziti igračice za najveću hrvatsku scenu, među njima i reprezentativke Vesna Milanović Litre i Milena Murat, koja je još osamdesetih otišla igrati u Francusku.
Slijedila su desetljeća uspona i padova, kako to već ide. A onda jubilarna 2026., sezona kakvu bi svaki klub potpisao naslijepo. Kadetkinje do 16 godina postaju prvakinje Hrvatske pod vodstvom Marine Duvnjak. Seniorke, predvođene Ivanom Mitrom, u utakmici koja se lomila do zadnje minute pobjeđuju Dalmatinku 33-31 i prvi put u povijesti ulaze na završni turnir Kupa Hrvatske.
Ali brojevi i trofeji samo su dio. Ostaju i prijateljstva iz svlačionice, koja traju desetljećima, autobusi u zoru, promukli glasovi s tribine i osjećaj pripadnosti koji se ne da izmjeriti. Predsjednica kluba, Vesna Boban, ne skriva da situacija u kolektivnom sportu nije laka.
- Iz naše pozicije, s prvom ligom za žene, imamo pogon koji treba maksimalno crpiti, ali u odnosu na potrebe kluba sredstva nisu dostatna. Imamo prostora i s drukčijim pogledima definitivno bismo trebali otvoriti prostor ženskom sportu. Ono mjesto u društvu koje mu pripada, a u stvarnosti ga doista još nema - izjavila je Boban.
24sata © 2026
