Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Petar Doknjaš (8) rodio se s pola srca i većinu života proveo u bolnici, a Udruga “Naš san njihov osmijeh” odvela ga je na more
Čuj teta, kako dobro kuca moje novo srce? Radi tik-tak, tik-tak i baš super radi. K'o sat. Puno me sluša to moje srce i sretan sam", spontano je, odmah na početku dolaska naše ekipe ispričao Petar Doknjaš (8). Dječak je s majkom Anom stigao u Pulu iz mjesta Bošnjaci u sklopu projekta "More ljubavi", kojeg organizira pulska Udruga "Naš san njihov osmijeh". I Petar je dječak koji svojim veselim osmijehom "kupi" baš svakoga.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Tako je "kupio" i veterinarku Andreu Faggian koja je po drugi puta u dvije godine otvorila svoja vrata toj obitelji kako bi Petar ponovno u životu vidio i uživao u moru i suncu. Jer to ranije nije mogao. Gotovo je živio u bolnici dok nije došlo do transplatacije srca. Dok nije došao taj sudbonosni poziv zbog kojeg je "hrabri Pero" kako ga odmilja zovu, a koji je rođen s pola srca, danas veseli dječak koji trčkara po travnjaku i uživa u moru. U društvu omiljenih plišanih igračaka koje je majka Ana i u autobus morala nositi. To su pingvin i ovan koji se, kazao je Petar tako i zovu. I to su trenuci kada zaboraviš da si na novinarskom zadatku. Zaboraviš pitanja, diktafon i bilježnicu. I opet je "hrabri Pero" ponovio:"Jeste li svi dobro čuli kako kuca moje srce?"
Osamogodišnji dječak nježno mi je uzeo ruku i prislonio je na svoja prsa, a pod dlanom je snažno kucalo novo srce. Ono koje nije rođeno s njim. Srce koje mu je 2022. godine darovalo novi život. Majka Ana nevoljko priča o kalvariji koju su kao obitelj prošli do transplatacije, ali je neizmjerno zahvalna Andrei i Igoru Lopariću koji je ponvno obitelj pozvao na more. Drugi puta u životu majka i Petar su na moru jer ranije to nisu mogli. I zbog financija, ali i zbog bolesti njezinog sinčića.
- Neizmjerno sam zahvalna Andrei i Igoru te volonterima koji se nesebično daju kako bi svima, koji u sklopu tog projekta dođu ljetovati u Istru, to bilo jedno nezaboravno iskustvo. Igor je za mene hodajuće najdivnije srce, a Andrea je odmah "kliknula" s mojim Petrom, pa smo opet došli kod nje, na more. To su naši anđeli čuvari, a moram spomenuti još jednog anđela, divnu osobu Nataliju Huskanović koja nam je pomogla kada je užasna oluja poharala naše mjesto Bošnjaci 2024. godine i napravila golemu štetu na kući. Pomogla nam je i od srca joj hvala. A naša veterinarka Andrea prošle godine nas je ugostila u aparmanu, a ove godine Petar i ja dobili smo kuću s bazenom.
Dijete ovih dana uživa na najjače. I puno bolje jede kada je na moru. Igor je osmislio divan projekt koji će sigurno mnogima koji nikada nisu vidjeli more, pomoći u ostvarenju te ogromne želje - kazala je mama Ana. Pogled je spustila na tetovažu na ruci. I uzdahnula. To je tetovaža srca, Petrovog novog srca s datumom transplatacije, 25. 6. 2022. godine. Da ju podsjeti na teške dane, ali i na novi život njezinog mališana. Majka je ispričala da je za projekt "More ljubavi" čula od školske prijateljice, a koja je radila kao volonterka u projektu Udruge "Naš san njihov osmijeh".Tako je došla u kontakt s predsjednikom Igorom Loparićem i nakon toga sve se ubrzo "zakotrljalo", te je prošle godine Petar došao na more. Dječak je rođen u travnju 2018., a majci i ocu ubrzo se svijet srušio kada su čuli da je mališan rođen s pola srca. Dani, tjedni i mjeseci neizvjesnosti, kazala je, nikome ne bi poželjela. Kasnije je Ana ostvarila status roditelja njegovatelja, a s malim primanjima i brizi o Petru i svemu što treba, doći na more desetak dana bila je nemoguća misija.
- Mogla bi platiti put ili hranu, ali platiti apartman, put i hranu ne bi kao obitelj nikako mogli ostvariti. Iako liječnici preporučuju za Petra more, financije to ne dozvoljavaju. I tu su došli moji anđeli Igor Loparić i Andrea Faggian koji su nas pozvali. Ali nismo mi sami. Puno je istarskih iznajmljivača u projektu koji su otvorili besplatno svoja vrata obiteljima i djeci koja nisu bila na moru. Taj projekt je nešto neopisivo divno. Čim je moj dječak opet ugledao Andreu over godine, skočio joj je u zagrljaj kao da nije prošla godna dana. Pula je predivan grad, ali gdje je PetrU lijepo i meni je lijepo. Bitan je on, a ne "ja" emotivno je ispričala mama dok je Petar veselo skakutao po travnjaku,držeći u rukama omiljenog ovna i pingvina. Kao nikada nije imao strašnu dijagnozu. A o njoj je majka rekla da se njegovo srce nije razvilo kako treba.
- Rođen je doslovce s pola srca. Imao je dvije operacije, a za treću više nije bio kandidat. Jedina moguća opcija bila je transplatacija. Stavljen je na listu i čekali smo. Mjesecima. Bili smo u bolnici u Vinkovcima zbog njegovog teškog zdravstvenog stanja koje nije bilo nimalo obećavajuće kada je stigao poziv da imaju srce. Novo srce za Petra. U tom trenutku imala sam osjećaj da mi je cijela planina sjela na prsa. Šok, tuga, sreća, nevjerica, strah i nada. Sve u jednom. Odmah smo se zaputili na Rebro u Zagreb. Do tada, od njegove prve do četvrte godine života bili smo po bolnicama stalno. Operacija je trajala gotovo osam sati kada su nam konačno rekli da je uspješno transplantiran. Dva mjeseca proveo je nakon toga u bolnici i evo ga sad. Veseo i nasmiješen - kroz suze se prisjetila majka.
24sata © 2026
