Obmanjuju nas: Pakiranja sve veća, a sadržaja je sve manje

Kupila sam kutiju žitnih pahuljica i zaprepastila se koliko je sadržaja zapravo u njima. U ogromnoj kutiji napuhana je vrećica, a tek na dnu te vrećice zaista se nalaze pahuljice, požalila nam se ljutita čitateljica.

Nakon nekoliko sličnih pritužbi nasumično smo kupili 15-ak proizvoda. I došli do sličnih zaključaka kao čitateljica - u velikim ambalažama sadržaj se nalazi gotovo na samom dnu. Dok smo okretali žitne pahuljice, osjetili smo kako sadržaj klizi po kutiji, većinu pakiranja čipsa čini zrak, a i brusketi se u vrećici nalaze na samom dnu. Visina ambalaže čajnih kolutića je 23 centimetra, a kad je zatvorena, mjerimo da je u njoj samo 11 centimetara sadržaja. 

To znači da je više od pola vrećice prazno. Vrećica s pralinama je visoka 16,5 centimetara, a u njoj je deset centimetara pralina. Iako takav načina mjerenja nije precizan, a visina izmjerenog sadržaja varira ovisno o pritisku, očigledno je da su ambalaže prevelike. Kad se otvori, bombonijera izgleda kao da je u njoj više plastike nego čokolade. I pravna savjetnica osječkog Potrošačkog foruma Dunja Mak primijetila je da postoji velika ambalaža u kojoj se dobiva malo sadržaja.

- Znam za takve slučajeve. Javljaju nam se u udrugu, a i sama sam nedavno kupila flips u kojem je smokića bilo samo na dnu vrećice - kaže pravnica Dunja Mak. Ona objašnjava da proizvođači koji nam prodaju malo sadržaja u naizgled prevelikim kutijama vjerojatno krše zakon.

- Činjenica je da proizvođači na ambalaži napišu točnu količinu neto sadržaja, no unatoč tome prevelike kutije mogu biti kršenje zakona. Zakon o zaštiti potrošača u članku 33. kaže da je zavaravajuća poslovna praksa davanje netočne informacije. No u istom članku piše i da je praksa zavaravajuća i kad se potrošaču daju činjenično točne informacije, ali one zavaravaju ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača ili ga vjerojatno natjerati da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio - objašnjava Mak i dodaje da potrošači ne gledaju pomno što piše na deklaraciji nego kupuju “odokativno”. Ako im pakiranje izgleda veliko, misle da će dobiti i puno sadržaja.

Kazne za zavaravajuće poslovne prakse su i do 100.000 kuna. Da je riječ o sivoj zoni, misli i eurozastupnica Biljana Borzan, koja je u Europskom parlamentu pitala do kada nam trgovci i proizvođači misle prodavati zrak. Podsjetila je da je Europski parlament još 2012. godine donio uredbu o zavaravajućim pakiranjima koji spadaju u kategoriju nepoštene poslovne prakse, koja se kažnjava.

 No sankcija za nepoštene proizvođače nema jer se ne može odrediti što je točno zavaravajuće pakiranje. Dok se to ne odredi, trgovci i proizvođači mogu raditi što ih je volja. Borzan napominje da je još europskom Direktivom iz 1994. godine zabranjeno koristiti prevelike količine materijala pri pakiranju proizvoda.

- No, primjerice, neki proizvodi za djecu i danas na europskom tržištu su upakirani tako da potrošač, ako pomno ne pročita etiketu, pomisli kako je unutra više slatkiša nego što stvarno jest - kazala je Borzan. Ipak, smatra da bi uskoro moglo doći do pomaka. Europska povjerenica za unutarnje tržište, Elżbieta Bieńkowska, kazala je kako Europska komisija ove godine kreće u procjenu učinka Direktive o nominalnoj količini upakiranih proizvoda iz 2007. pa će prema rezultatima odrediti ima li potrebe za dodatnom regulacijom. Dok Europska komisija revidira direktivu, Biljana Borzan kaže kako će uputiti pisanu deklaraciju o zavaravajućim pakiranjima.

- Skrenut ćemo pozornost na četiri ključna problema s kojima se potrošači svakodnevno susreću. To je problem lažnih gratis proizvoda, gdje je dodatni gratis proizvod dijelom ili čak u potpunosti naplaćen. To su i proizvodi kojima se daje poklon u obliku trećeg proizvoda, poput krpe uz sredstva za čišćenje, gdje je prosječnom kupcu još teže utvrditi je li i u kolikoj mjeri taj proizvod naplaćen. 

To su, naravno, i obmane vezane uz količinu: prevelike ambalaže, neprimjetno stanjivanje strandardiziranih proizvoda, poput čokolada i slično, ili prodavanje, primjerice, čašica jogurta od 125 grama u Njemačkoj i istog jogurta od 120 grama u Hrvatskoj - rekla je Borzan. Na popisu obmanjujućih praksi proizvođača i trgovaca su i ambalaže koje nalikuju na poznate brendove te obmane vezane uz dodatnu kvalitetu, odnosno stavljanje lažnih oznaka na proizvod koji daju dojam da je proizvod poboljšan.     

24sata

Pakiranje za 250 grama veće je od onog za 300

PREVARENI Istraživanje Europske komisije pokazalo da je čak 73 posto potrošača prevarila prevelika ambalaža. Stručnjaci savjetuju da se žalimo proizvođačima

Prema istraživanju Europske komisije, čak 73 posto potrošača osjetilo se prevarenim zbog nesrazmjera ambalaže i stvarnog sadržaja. Nedavno je i Consumer Reports, američki magazin koji piše o potrošačkim pravima, objavio priču o ogromnim pakiranjima čiji se sadržaj nalazi tek na dnu. Urednik časopisa rekao je da se kao potrošač i sam osjeća prevarenim.

- Ljutit sam. U tim situacijama zovem besplatni broj telefona za potrošače koji se nalazi na pakiranjima. I dosadan sam im - rekao je urednik magazina.

I pravna savjetnica Dunja Mak misli da bi potrošači trebali pažljivo čitati deklaracije, trgovca pitati sve što ih zanima te da zvanje besplatnog potrošačkog telefona nije na odmet.

- To nikako ne može štetiti. Nedavno nam se u Potrošački forum javila potrošačica koja je kupila dvije čokolade. Kad ih je otvorila, unatoč činjenici da nije bila riječ o bijelim čokoladama, shvatila je da su posve blijede. Javila se proizvođaču, koji joj je, osim isprike, uputio poklon-paket. Potrošači moraju bolje znati svoja prava, a moraju se i truditi da se ta prava poštuju - zaključuje Dunja Mak.

Inače, u našem testiranju našli smo i pozitivan primjer. To su Vitalis žitarice. Iako je i njima gotovo pola kutije prazno, ta kutija je puno manja od čokoladnih jastučića tvrtke Naturel. Vitalis pahuljice imaju 300 grama, a 250 grama jastučića se “razbacalo” po puno većoj kutiji.     

24sata

24sata

24sata

24sata

24sata