Ambalaža i mjesto na polici sugerira nam da kupujemo zdravu hranu, no često i ona ima skrivene opasnosti za naš organizam, a kupce se na to ne upozorava
Štetni šećer i biljne masti te konzervansi i u 'zdravoj' hrani
Bio, eko, probiotik... Puno je oznaka na prehrambenim proizvodima koji zbunjuju prosječnog potrošača. Kad se tome doda mjesto na polici sa zdravom hranom i ambalaža koja sugerira zdravo, dojam je zaokružen. Jesu li baš svi zdravi i isplati li se za njih dati koju kunu više?
Nasumično smo uzeli pet proizvoda s polica sa zdravom hranom. Među njima su bila tri ekološka proizvoda, a to znači da imaju najmanje 95 posto sastojaka iz ekološkog uzgoja. Ekološka poljoprivreda podrazumijeva proizvodnju bez upotrebe mineralnih gnojiva, GMO-a, pesticida i drugih kemijskih preparata. Broj aditiva u ekoproizvodima također je ograničen. Iako ih je manje, neka istraživanja ih povezuju s nuspojavama.
Monokalijev tartarat i natrijev hidrogenkarbonat u Cantuccini kruščićima su dopušteni i ne predstavljaju opasnost po zdravlje. No kalcijev sulfat iz Alnatura hrenovki također je dopušten, no može uzrokovati iritaciju očiju, kože i dišnih puteva. Konzervans sumporov dioksid iz Tekmar pločica je poznati alergen. Čak i u vrlo malim količinama može potaknuti astmu osoba osjetljivijeg zdravlja.
U nekim proizvodima pronašli smo neprerađeni ili djelomično prerađeni šećer. Tekmar pločica ima prerađeni šećer s manje hranjivih tvari od neprerađenog. Neki od proizvoda sadrže i štetne hidrogenizirane biljne masti koje se povezuju s bolestima srca.
U današnje vrijeme probiotici, odnosno dobre bakterije koje reguliraju probavu, često se dodaju. No samo dodani u većim količinama i pažljivim procesom proizvodnje mogu ostati živi i sposobni za razmnožavanje u našim crijevima. Stoga je njihova prisutnost u Tekmar pločici upitna, pogotovo jer pločica sadrži i konzervans sumporov dioksid koji sprečava rast bakterija.