Nagradu Fric organizira tjednik Express, a pokrovitelj je Barcaffe. Pobjednik će, osim žiroskopa, osvojiti vrijednu novčanu nagradu od 75.000 kuna u bruto iznosu
Andrej Nikolaidis: Svi žele imati para i seks. Ako nemaju to dvoje, nedostaje im sloboda
Junak romana je alkoholičar i mizantrop na samrti, nije pristalica ideologije zdravog života. Nije pristalica života, preciznije, rekao je Andrej Nikolaidis, koji je s knjigom “Odlazak” ušao u finalne književne nagrade Fric.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Ljudi žele imati para i seks. Ako nemaju to dvoje, nedostaje im sloboda. Tad na scenu stupaju ideali. Koji su, uzgred, skupi - rekao je autor.
U uži izbor za najbolju knjigu premijerno objavljene fikcijske proze u Hrvatskoj u razdoblju od 30. lipnja 2019. do 1. srpnja 2020. ušli su naslovi: “Što na podu spavaš” Darka Cvijetića (Buybook), “Vošicki” Marka Gregura (Hena com), “Meho” Almina Kaplana (V.B.Z.), “Odlazak” Andreja Nikolaidisa (Buybook), “Mladenka kostonoga” Želimira Periša (OceanMore) i “Plivač” Ivice Prtenjače (V.B.Z.).
Oni su odabrani među 14 knjiga koje su uvrštene u širi izbor izdvojen među više od 50 prijavljenih, a tko je laureat četvrte Nagrade Fric bit će objavljeno u siječnju 2021.
Prosudbeni žiri, uz Romić i Pogačnik, čini urednik kulture Expressa Igor Vikić te konceptualni umjetnik Vlado Martek, liječnica Vesna Degoricija i povjesničar Hrvoje Klasić. Laureatu će biti uručen novčani iznos od 75.000 kuna (bruto) i, u referenci na Miroslava Krležu kao žiroskopa svojega vremena, skulptura savršeno balansiranog žiroskopa koji se, jednom pokrenut, može vrtjeti zauvijek, čiji dizajn potpisuje kolektiv Đ 24 (Bojan Krištofić, Sven Sorić i Hrvoje Spudić).
- Ja sam čovjek bez mašte. Sve što sam ikad napisao imalo je inspiraciju isključivo u ‘stvarnom životu’. Sav moj tekst je uzaludni pokušaj da sebi objasnim takozvanu stvarnost i život. Zapravo sam neprijateljski raspoložen prema mašti - ima nešto ogavno eskapističko u njoj. Za naše književnosti je mnogo toga neobično - a svakako neobičan jest takozvani ‘samohrani’ otac, čiji su najbliži prijatelji gay par. Za naše književnosti neobičan je čovjek koji svoju kćer povjeri u ruke ljubavnici njezine majke. Što će reći da naše književnosti u odstupanju od retardiranih pravila patrijarhata daleko zaostaju u odnosu na stvarnost, čak i onu našu - objasnio je Nikolaidis i nadodao:
“Meni je fascinantno koliko smeća proizvodi čovječanstvo. Mislim kako smeće nije nusprodukt, nego naš primarni produkt. I u ‘Odlasku’ sam pisao o smeću. Iznova me zgrozi količina smeća čim izađem na ulicu”.